Danas vas vodim u glazbeni grad Nashville u Tennessee! Zašto baš tamo, otkriti ću u sljedećih nekoliko redaka. Dizajner Sylvio Roubertto Kovacic me pozvao na svoju novu modnu reviju u Nashvilleu. Odmah sam pogledala na kalendar da vidim mogu li uzeti day-off s posla. Uspješno sam to izvela tako da je planiranje puta moglo početi. On se odlučio za pravi roadtrip s autom. Uz dobru glazbu i društvo vrijeme ti prođe za čas. Yeah right, 13 sati! Al dobro barem smo vidjeli i druge države, konje, jelene i popratnu živad. Putem mi je ispričao kako je zapravo jako uzbuđen zbog ovog eventa jer je tema “End Slavery” i kako vjeruje da su svi ljudi zapravo jednaki te bi trebali imati ista ljudska prava. Naime, organizacija Noteably Nashville pozvala je Sylvija kako bi upriličio njihov fashion show ove godine. Organizacija selektira svoje sudionike na zanimljivim individuama koje prave razliku u svijetu i ostavljaju inspirativni trag u drugim ljudskim životima.
Event je trajao 5 dana gdje se moglo vidjeti niz umjetničkih izložbi, modnih revija i koncerata. Sve u znaku umjetnosti jer kako i oni sami kažu “Jug” nije samo country glazba i kaubojske čizmice. Budemo poslije i o tome. Sylvio je jednu od svojih haljina ”Orhideja” dao na aukciju za 35 tisuća dolara. To je ona The Dress, ljubičasta, s Grammya koju su svi promatrali s poluotvorenim ustima jer je true piece of art. Posebno iznenađenje je bila suradnja sa simpatičnom hrvatskom dizajnericom, Marijom Čurić. Ona je par njegovih odjevnih kombinacija ručno ukrasila crtežima. Jedno takvo njezino djelo je i otvorilo reviju. Uz to, naslikala je par zanimljivih slika za aukciju. Sylvio se pobrinuo da ima i glazbenu pratnju, a tko bi bio najbolji izbor za to već naša legendarna Tajči! Ona je pripremila cijeli niz pjesama kako bi upriličila njegovu modnu reviju. Uz zvukove njezine nove pjesme “Free” sve je bilo u znaku slobode. Uz to Tajči je od prije upoznata s ovim eventom te je poznata publici jer tamo i živi.
Kada je krenuo fitting, modeli su bili pomalo uplašeni hoće li ih Sylvijo izabrati za svoju reviju, ali čim su vidjeli koliko je on cool i profesionalan, početna trema je nestala. Kao svaki pravi Maestro već je na prvi pogled znao kojem modelu što stoji tako da fitting nije predugo trajao, na moju gladnu sreću. Otišli smo par blokova dalje - kad kažem blokova to je puno kraći blok nego u New Yorku - na pohanu piletinu. To je specijalitet Tennessea, mislim isto skoro kao kad ti mama doma spoha piletinu i pire krumpir samo bez 100 nekih soseva. Ne mogu se požaliti, bilo je fino. Mjesto se zove The Row i prepuno je slika i biografija country pjevača - toplo preporučujem. Dizajnerica Marija je došla u pratnji svoje sestre blizanke Ivane. Bilo je štosno gledati kako sve dijele skupa. Budući da se Sylvio voli jako zezati, ručak je prošao u vrlo šaljivom tonu na moj račun, tj. na moj pozamašni apetit. Za to vrijeme Tajči je imala probu u Hilton hotelu, gdje se event i održavao.
Kada smo dospjeli nazad, tj. kada su oni dospjeli nazad, čekale su ih pune ruke posla, jer sam se ja zaputila u razgledavanje grada. Jako mi se svidjela činjenica da sam uber platila samo 5 dolara, što u New Yorku ne možeš ni zamisliti, osim ako ne rade neku promociju, ali onda opet moraš dijeliti auto s 15 ljudi. Karikiram ovo za ljude, of course. Nakon 5 minuta vožnje, dospjela sam do The Districta. To područje se proteže kroz par avenija koje donose onaj južnjački štih, zapravo ne tako davnu povijest. Dosta me podsjetilo na New Orleans zbog glazbene scene, ali Nashville je puno čišći i urbaniji. Ulice su bile krcate ljudima i barovima sa živom rock n roll glazbom te trgovinama s kaubojskim čizmicama i polupijanim ljudima koji voze crawler. Svi voze taj veliki bicikli i pjevaju country glazbu, što Taylor Swift, što ono starije malo. Ponovit ću opet, sretni neki ljudi ti Amerikanci. Toliko su svi ljubazni i nasmiješeni, nije kao New York u kojem su svi namrgođeni i u žurbi. Čak ima puno manje imigranata nego u New Yorku.
Svratila sam u bar zvan Honky Tonky koje se prostire na par katova. Znači krcato ljudima, rock ‘n’ roll krešti, jeftina cuga (koktel ispod 10 dolara), kao da sam u Alkatrazu u Zagrebu. U New Yorku nema puno rock ‘n’ roll mjesta, a barovi s jeftinom cugom ne postoje ni u Bronxu. Oba dva puta kada sam zvala uber pokupile su me žene, u New Yorku to ne postoji ili ima jedna na 100 auta. Tako mi je jedna ispričala da jednosobni stan plaća samo 700 dolara, a prije 2 godine je bio 500. Ja njoj kaže da treba biti sretna jer u New Yorku ne možeš ni sobu naći za 700, a ne stan! Pričala mi je i o Memphisu i Elvisovoj kući, al morat ću to ipak sama provjeriti u skorijoj budućnosti. Suveniri su isto bili jeftini, tipa 4 dolara po komadu pa sam ih uzela par lol. Ostale stvari o muzejima i festivalima mislim da možete i sami sve pročitati na Wikipediji, što je naravno manje zanimljivo. E da! Ako nekog zanimaju one kaubojske čizme cijena se kreće od 300 dolara pa na dalje. Baš su wild wild west style.
Vratila sam se u Hilton kako bih pomogla Sylviju prije revije, ali sam se ogrebala za jedno profesionalno šminkanje tamo pa me on morao malo pričekati! U backstageu je vladala vesela atmosfera jer nas je plavooki Maestro sve zabavljao s njegovim zagorskim šalama. Kada je sve krenulo, Ivana i ja samo sjele u publiku kako bi mogle uslikati što više slika, naravno za mame. Ako mama ne vidi, kao da se nije dogodilo, kaže Sylvio. U publici je bilo još Hrvata - sad ide ona :“Malo nas je, al' nas ima”. Tajči nam je pjevala svoje divne pjesme, poput “Sunny day”, a ostatak publike je zadivljeno promatrao kolekciju. Na kraju nam je svima bilo drago što smo mogli podržati humanitarnu akciju “Kraj ropstvu” i skrenuti ljudima pozornost pa možda i na onu Šimićevu “Čovječe pazi da ne ideš malen ispod zvijezda”.
P.S. Dragane, hvala za Burek!
With love Agatha
