Sve što trebati znati o pravom ljetnom američkom kućnom partyju

Avantura zvana New York by Agata Mršić

"Hello from the other side", ne, ovo nije Adele, ovo je jedna Hrvatica u New Yorku. Agata Mršić kroz ovu će vam kolumnu sa svojim anegdotama i savjetima, a pri tome ne mislimo na Sex & City fore, dočarati život u New Yorku. Agata obožava čitati knjige i pojesti dobru juhu te skijati. Najdraža boja joj je žuta. #divno "If it makes you happy then it's not stupid" njena je životna premisa.

Moj frend Muzik (da tako se lik zove) svako ljeto slavi pola svoga rođendana! Svako ljeto se okupimo na njegovom imanju kako bi se zabavili u njegovu čast i što uopće nije tako čudno s obzirom na to da mu je rođendan u veljači kada je obično tmurno i hladno. On se potrudi da svima pošalje pozivnicu mjesec prije i to onu elektronsku putem Facebooka. Pozivnica je glasila otprilike ovako: "Bliži nam se party godine, Muzikfest, rezervirajte prvu subotu u kolovozu... Nemojte povesti pratnju jer ja već imam dosta svojih prijatelja, dobro ako baš želite pošaljite mi poruku lol. Ispod dolje je link na kojem možete donirati novce za party ako želite...". Naravno dolje njegova luda slika s milijun onih crvenih plastičnih čaša na podu. Džumbus. Znamo se već duže pa kaže da nije problem da ipak povedem nekoga. U to vrijeme mi je bila u posjeti frendica iz srednje, Kristina s dečkom Talijanom, koji priča engleski. Ne možeš vjerovati. Talijani i engleski ne idu nikako skupa. Trebala je s nama ići moja frendica koja je vozila, ali je otkazala u zadnji tren. Mamicu joj.

PARTY je bio u drugoj državi . Hehe, u New Jerseyu. On živi u mjestu Wayne, gdje mi treba nekih sat vremena do tamo. Još tu subotu pada kiša, moji turisti se pogubili, ova moja otkazala auto. Ma ništa idemo u Hoboken s vlakom pa na uber. Uber everywhere... Dovezao nas uber u roku od 40 minuta ispred njegovog ogromnog, divnog i zelenog imanja. Banuli mi na pola tog rođendana, vidiš svi u nekom svom filmu. Ovaj puni mali bazenčić i krca boce vode u njega kako bi se što bolje rashladile, drugi opet igraju beer pong, treći roštiljaju, kad kažem roštiljaju mislim prave hamburgere, nije ono kao kod nas... Tek nešto kasnije u daljini vidim Muzika kako lamata s ručnikom po zraku i ide prema nama sav nasmiješen. Uvijek pun šala viče “Agata Borgata” (tu foru je smislio moj bivši i sad oni to svi furaju whatever) i grli moje frendove sav pognut, budući da ima više od 2 metra i zato ga zovemo žirafa lol. Nakon njega su došla još 3 super raspoložena Amera, nekih se sjećam od prošle godine, a za neke se pravim. On oduševljeni što su došli gosti iz Europe, odmah 100 onih pitanja. Kad mi netko kaže da ne postoje glupa pitanja, Ameri su dokaz da to nije istina. Kao da kakav je bio put - došli smo iz New Yorka, a ne doslovno sad iz Europe. Pa nisam bukirala kartu iz Zagreba samo da dođem na Muzikfest!

Nakon početne zanimljive konverzacije brzo smo se zavalili na stolice uz njegov veliki, plavi bazen na kojem je plutao još veći plastični labud. Moji gosti su se odmarali dok sam ja bila nabrijana na kupanje uz zalazak sunca. Ništa ja se prva bučnila u bazen, zajašila tog jadnog labuda, objasnit ću poslije zašto jadnog i otplovila u neke svoje misli. Ubrzo je počeo fotosešon, zahvaljujem se Ivanu na tome, fakat me dobro capnio na labudu. Capnio=uslikao. Nakon kupanja smo se svi pokupili oko roštilja i zabrinuto gledali u mršave hamburgere. Hamburgeri su nestajali u rekordnom roku dok su ljudi samo pristizali na party. Ja namjerno ostavila svoje goste da se snalaze s Amerima i nek vide što je prava Amerika. Oni su se upustili u razgovor s Frankiem koji vuče korijene iz Italije pa su malo klafrali o tome kako su Hrvatice lijepe.

Zatim smo igrali igru gdje moraš prevrnuti čašu s ruba stola da padne na dno kako bi osoba iza tebe što prije eksirala šat piva i napravila isto, tko je brži pobjeđuje. Ovi Ameri su mi još jednom pomno objasnili pravila jer sam se ja histerično smijala pijanim ljudima oko mene. Super zabavno je odigrati par krugova, ali onda ti treba pauza od tog piva pa smo se kolektivno pobacali u bazen u ponoć. Onaj plastični labud je skoro riknuo jer su se baš svi htjeli popeti na njega. ali svi pa je nastala prava vodena borba. Sjećam se da smo se tako i borili dok smo bili klinci tko će se prije popet na dušek, ono kao da postoji samo jedan na cijeloj plaži. Ima nešto u toj borbi za stvar koju baš svi žele. Kako nitko nije uspio osvojiti labuda, još smo jednom svi nazdravili u bazenu i počela je borba između cura. Naime, naprtili su nas na ramena i da vidimo koja će prva završiti u bazenu. Tu sam odnijela 2 pobjede i 3 masnice. Svima je super zanimljivo kada se cure tuku iz nekog razloga pa je i DJ odlučio pojačati glazbu, a ostatak ekipe izvan bazena ludo navijati. Ja sam samo lagano otplutala kada sam ugledala hookah,tj.nargilu. Upravo mi je ovaj autokorekt ponudio riječ holokaust. Ma bravo. Pišem na iPadu pa zato.

Uz huku su se nastavile polemike o školstvu u Europi i ovdje pa o Trumpu, smijurija je bila. Pa se ubacila neka Švabica sam smiješnim naglaskom, došao moj frend Steve pa urlikanje s njim. Čak se sjeća moje sestre od prije 2 godine na partiju kad smo skupa pili punč na tom istom MuzikFestu. Došli Muzikovi frendovi iz benda pa snimali dio za njegov spot, svi smo kao plesali na travi. Hipsteri. Rokabili. On upalio po dvorištu ogromne baklje da nas ne grizu komarci pa ja zapalila prskalice na to, ovi u transu kao odakle ti to. Zato volim Amere, uvijek su uzbuđeni poput tinejdžera oko novih stvari, nekako entuzijastični. Uglavnom, bilo nas je 70-ak i svi su bili zbunjeni gdje je WC. Ima ogromno imanje i kuću tako da su nam trebali putokazi. Wc se nalazi u nekoj garaži u njegovom dvorištu, ali moraš proći kroz neku ostavu punu drloga, kao ono kod nas kad neki ljudi navuku svašta pa ne žele baciti. Stari madraci, šarafcigeri, 100 zahrđalih eksera, grede, raspadnute prašnjave stolice, okviri za slike bez slika, stare sijalice, ma podsjetilo me na doma i kuću na selu.

Tako da smo uvijek išli u grupicama na WC, a svaki put kad netko pita Muzika gdje je WC kaže da je iza u onoj strašnoj kući i umire od smijeha. Džumbus. Svi su bili tako dragi, ne znam zato što su iz New Jerseya, ali uopće nisu uobraženi kao ljudi iz New Yorka. Čak i kad im je jedan od frendova se prepio i zaspao u kokošinjcu pa smo ga morali tražiti jer Ameri ništa ne prepuštaju slučaju, kažu da će nastaviti party kad ga nađu. On sav prašnjav izlazi iz tog kokošinjca, nešto trabunja, oh man, I am good, ma daaa! Party se nastavio dugo u zoru,a mi smo krenuli nazad u New York s uberom. Uber everywhere! Happy half birthday, Muzik!

P.s. Muzik izgleda kao Calvin Harris.

With love Agatha


Slični članci: