(Ne)organiziranost izravno je povezana s našom kvalitetom i kvantitetom sna

Popodnevni "spavanac" službeno je uspoređen s prodiranjem u naše najdublje misli zahvaljujući New York Magazineu "The Science of Us" i autorici te organizacijskom guru Mariji Kondo. Ovo je otkriće nastalo nakon što su znanstvenici nastojali razumjeti zašto točno spavamo osim očite zdravstvene beneficije.

Evolucijski gledano, isključivanje iz stvarnog svijeta na šest do osam sati svake noći bio je veliki rizik za naše pretke koji su tako postali ranjivi i izloženi smrti od strane grabežljivaca između ponoći i 6 sati ujutro. Zato se pitamo - zašto je san tako potreban ljudima i drugim vrstama?

Jedna teorija tvrdi da spavanje omogućava mozgu da se resetira i sam očisti. Psihijatar Giulio Tononi vjeruje da san daje mozgu vrijeme koje je potrebno da se očiste neke veze između neurona i tako stvara prostor za bilo kakve nove informacije na koje ćemo naići kad se probudimo. "To je neka vrsta neuronskog raspremanja nereda koje stavlja fokus na važnije stvari."

Tonini vjeruje da to objašnjava zašto se osjećamo tako nefokusirano, rastreseno, neorganizirano i maglovito nakon lošeg sna i neprospavane noći. Navodno postoji ograničen prostor za kodiranje novih iskustava u našem mozgu. Teorija u praksi dodatno je potkrijepljena Toninijevim nedavnim eksperimentom na miševima: mjerena im je veličina moždane sinapse prije i nakon dugog razdoblja sna. Nakon buđenja, uzorci sinapse kod mozgova miševa su 18% manji nego prij0e, što upućuje na to da ova teorija doista drži vodu. Još jedna studija sugerira da postoje pozitivne nuspojave kada spavate na boku - to je navika koja je povezana s brisanjem metaboličkog otpada.


Slični članci: