"Najbolji tulum godine?"

S dočeka Nove godine
Doček Nove godine

Još u jesen, kada kreću prve post ljetne depresije i više nema lijepog brončanog tena za koji smo se krvavo pržili čitav godišnji, a nema više ni godišnjeg, kada smo već kod toga, nema zapravo ničeg osim kiše i dosade, kreće poticanje najvažnijeg pitanja koje nam pomaže da prebrodimo dosadu jeseni, “KAMO ZA NOVU GODINU?

Slažu se velika društvena vijeća, sazivaju se sijela na kavama, glasa se ravnopravno ne bi li svačija želja bila uvažena jer ipak se radi o najvažnijem tulumu u godini. To je čarobno vrijeme kada smo još svi poneseni ljetnim ushitom pa još uvijek vjerujemo kako imamo neograničene financijske resurse na raspolaganju ili barem dovoljno vremena da ih nabavimo. Lupaju se gluposti o tome kako bismo ove godine NAPOKON trebali svi iznajmiti viletinu negdje u zimskoj idili i rekonstruirati kadar po kadar vječnog spota Whama – “ Last Christmas “ u kojem protagonisti spota veselo bauljaju po snijegu, zaneseno se grudaju i kasnije piju šampanjac ispred kamina u krugu nečeg što se čini kao najbolje društva na svijetu. Međutim kod nas to tako ne funkcionira...

Najteže je pojedincu iz društva koji se siroti jedini sjetio na vrijeme potaknuti tu temu i kojeg su generalno svi ispljuvali kako je prerano, kako nema smisla da se već sada bave time i kako ima vremena. E da, najgora laž koju si svi mi svake godine ponavljamo. “Ima vremena”. Nema vremena. Vikend po vikend, obaveza po obaveza i došli smo do par tjedana prije dočeka kad već panično zovemo sve oko sebe s valjda najiritantnijim pitanjem ikad “ Gdje ćeš za novu godinu?”. I što je najbolje, nekako sam primijetila da nitko nema pojma gdje će za Novu godinu. Svima se valjda magično ukaže Dobri Duh Fantastičnog Dočeka na samu Staru godinu i prišapne genijalno rješenje. Što je najgore, tim pitanjem samo širimo nervozu na ostali puk, tako da čak i ako nisam bila nervozna oko dočeka, kako ću, gdje i s kim proslaviti Novu godinu, kada me netko pita to pitanje, postanem jako uzrujana i nastavim dalje pitati druge i tim pitanjem širiti nervozu dalje.

Onda se napokon svi pod stresom vremena i panike da ćemo ostati doma pred telkom (što bi btw, bilo čisto ok rješenje svi uspaničimo i konačno kreću planovi. Manično se zovu razne lokacije, sve od lokalne birtije preko lovačkih domova do restorana, hotela i klubova kako bi se odabrala najbolja opcija u zadnjih tjedan dana. Cijene su usputno sve više i više, ponude sve manje i manje, a konstantnu iritaciju od pitanja gdje ću za Novu godinu rješavam poklapanjem slušalice.

Osim iznimnih trgovačkih sposobnosti pregovaranja s ponuđačima usluga, detektivskog smisla za pronalazak lokacije potrebna je i izvjesna marketinška kvaliteta “prodavanja” ponude vlastitom društvu, otprilike kao da im uvaljujem set porculanskog posuđa s teleprodaje za besramne pare, a ne aranžman za Novu godinu na kojoj će na kraju krajeva i sami biti prisutni. “Nije ti to zapravo tako skupo, kad pogledaš ne možeš si ni dobre štikle kupit za tu cijenu”, “Ma jako je to blizu, što ti je par kilometara od bosanske granice, više potegneš zbog šopinga”, “Ma biti će Jackie jer se Luciji, Mirti i Dijani povraća od votke, ali Jackie ti je fin vidjet ćeš” i slična uvaljivanja ne bi li se svi usuglasili oko prijedloga da se napokon određena stvar može rezervirati. Naravno, tu su i ostali problemi: netko želi slušati narodno, netko samo brije na techno, jedan želi veće društvo, drugi ne želi pozvat Marka, Tina ne razgovara s Majom, Petra ima problema s “nepoznatim ljudima”, a Jasmina ne jede svinjetinu. I tako u nedogled.

Na kraju krajeva, kada je došla ponoć, nikog naravno nije bilo briga niti gdje smo niti što se pije dokle god ima za piti, a niti je itko primijetio da smo s Halida skrenuli na Skrilexa i sve to jer smo svi bili u dobrom društvu. A to je zapravo ono najbitnije, zar ne?

Osim organizatoru. Njemu nikad ne može biti odlično. Zato ja sljedeći put neću organizirati ništa. Ili mijenjam društvo. Šalim se naravno…

Nova godina je još jedanput prošla... Nadam se uistinu da su vam se ostvarila očekivanja koja ste imali vezano za novogodišnju proslavu i da je zaista bilo onako kako ste željeli. Sve najbolje Vam želim u ovoj godini i neka vam je stres oko dočeka bio jedini stres koji ćete imati ove godine… 


Slični članci: