Moj Božić

Božićna jelka
Božićna jelka

Vrijeme Božića za mene je najdivniji i najposebniji period u cijeloj godini. To je vrijeme blagostanja, sreće, vrijeme kada se šire mirisi raznih kolača, kada se okuplja moja obitelj i slavimo rođenje Isusa Krista.

To je vrijeme u kojem svi zajedno pripremamo jela, palimo svjećice i  uživamo u svakom trenutku tog božićnog blagostanja. Volim beskrajno tu toplinu i predivnu atmosferu koju nam Božić donosi....

Puno je blagdanskih rituala, ali kićenje jelke od djetinjstva je bio i ostao za mene najposebniji trenutak kojemu se svake godine veselim istim žarom, kao malo dijete...

Pamtim te prekrasne bezbrižne trenutke iz djetinjstva kada smo sestra, brat i ja s roditeljima i bakama na Badnjak uz predivne božićne pjesme svi zajedno kitili jelku te uživali u našem toplom obiteljskom gnijezdu. Ta slika mi je često u mislima, jer to su zaista bili dani sreće kojih se rado sjećam...

Tako i ja danas nastojim svojoj djeci približiti značenje Božića i taj veličanstveni blagdan baš kao što su meni i moji roditelji. Uz tadašnji režim nije bilo nimalo lako i jednostavno slaviti katoličke blagdane, jer je moja majka radila kao profesor matematike i fizike u srednjoj školi pa je slavljenje katoličkih blagdana bilo najstrože zabranjeno. No mi smo uvijek usprkos svemu s velikom pažnjom i veseljem ipak proslavljali i veselili se tim blagdanskim danima.

Na sreću danas  živimo u slobodi  kada nesmetano slavimo što želimo i zato sam posebno sretna kada moja „mala familija“, moj sin, moja kćer i ja zajedno uživamo u božićnom ozračju, radimo zajedno kolače, odlazimo na tržnicu, pripremamo kultnu puricu s mlincima, puštamo božićne pjesmice i sve što nalaže tradicija... Sve zajedno! Jer to i jest poanta Božića, da nas podsjeti na prave vrijednosti – obitelj. Na tu bliskost, intimu, povezanost, sigurnost, ljubav i veselje što smo zajedno, što imamo jedni druge. 

No nažalost proslava Božića donosi i sve ono predblagdansko ludilo, histeriju, nervozu, nevjerojatne gužve i hektiku ljudi koji bjesomućno jure po gradu i shopping centrima u potrazi za poklonima, hranom, dekoracijama te ubijaju tu božićnu čaroliju... Svi parkinzi su puni, gužve na blagajnama su beskrajno velike, svi su u gradu s autima, to su nepregledne kolone, od jednog kraja grada do drugog treba više od sat vremena, svi se opskrbljuju zalihama hrane  kao da se priprema 4. svjetski rat... To je koma.

Inače nisam osoba koja voli slavlja, rođendane, vjenčanja, Nove godine... jer sve što je nametnuto nekim datumom koji se treba proslaviti u meni izaziva jednu vrstu averzije, ali Božić i Uskrs zaslužuju posebnu pažnju upravo zato jer sam u krugu moje obitelji, mojih najmilijih.

Pokloni i darivanje su u ovo vrijeme posebna priča na koju se treba malo ozbiljnije osvrnuti...

Gledajući što sve ljudi izmišljaju za čudotvorne poklone i koje su to cifre, često se pitam zašto se je zaboravilo da se daruju sitnice od srca, iz ljubavi. Ljudi se uspoređuju i natječu s drugima, a i sami sa sobom te se izgubio čar poklona sa srcem, što je bilo najvažnije. Nažalost, ostala je samo namjera da nekoga fasciniramo.

Tako sam nedavno čekajući u dugom redu u jednom dućanu, prisustvovala razgovoru dvije gospođe, a tema razgovora bila je Božić i božićni darovi te što sve žele pod bor. Nisam mogla vjerovati čemu su se sve nadale da će pronaći pod jelkom. Bilo je tu nevjerojatnih konstrukcija o tome kako će na božićno jutro ugledati baš ono o čemu su oduvijek maštale... Uglavnom, pokloni u milijunskim iznosima... Što reći?

Ne mogu da se ne dotaknem i svih onih koji si ne mogu priuštiti lijep Božić.  Nažalost bezbroj je takvih familija kojima Božić i nije Božić. Koji ga ne mogu doživjeti kao bezbrižni blagdan s bogatom trpezom, s kolačima i prekrasnom jelkom...  Izuzetno sam nesretna zbog toga jer darivanja bi trebala biti usmjerena upravo prema siromašnima i nemoćnima koji nisu u mogućnosti sebi i svojim najmilijima priuštiti neku sitnicu ili koju kuglicu... Tko se može veseliti i biti 100 posto sretan kada zna da u isto vrijeme postoje oni koji su gladni, žedni, koji nemaju topli dom, nego se smrzavaju na ulici pod kartonskim kutijama, oni koji su dobili otkaz i ne mogu svom djetetu ili voljenoj osobi kupiti niti čokoladu...

Nadam se ipak da oni koji imaju mogućnost imaju i savjest i kako i ja učim svoju djecu da treba prvenstveno u danima blagdana (ali ne samo tada) darivati one kojima je to najpotrebnije, da i oni dožive bar jedan mali dio tog blagostanja jer pomagati drugima za mene predstavlja jednu od najvrednijih čovjekovih osobina. Zato budite humani i napravite nešto za one koji nemaju, darujte, darujte neprimjetno, ne samo za medije i da se pokažete, darujte jer ste dobar čovjek. Na taj način doživite Božić, kao vrijeme pomoći i darivanja svima onima kojima je to najpotrebnije, a naročito siromašne dječice koji nemaju takvu sreću da imaju toplinu doma i ljubav. To će vas ispuniti  i donijeti vam najveći mir i sreću.... Tek tada ćete moći zaslužiti svoju sreću.

Tek takav humani Božić je za mene pravi Božić u punom njegovom značenju i od srca se veselim podijeliti ga s mojim najmilijima – svojom obitelji i meni dragim ljudima!

Svima od srca želim sretan i blagoslovljen Božić!


Slični članci: