Ukoliko ste netko tko slijepo vjeruje onome što čuje i onda sukladno tome stvarate svoja očekivanja, pa tako, na primjer, očekujete da će vam se osoba javiti nakon prvog spoja kako je i rekla te da će poslovni partner ispoštovati uvjete poslovanja koje ste dogovorili, a onda se na kraju uvijek razočarate i izgubite povjerenje u ljudski rod, možda je vrijeme da se, evo sad, na početku novog radnog tjedna, malo bolje upoznate s pravim značenjem nekih izraza s kojima ćete se - htjeli vi to ili ne - ubuduće sve češće susretati.
Trebalo bi, za početak, naučiti dva izraza koja koriste iskusni "borci protiv korupcije". To su izrazi:"Ja ću se znati revanširati” i “E, da si mi jučer došao..."
Kod oba ta izraza, pisali su i drugi o tome, veoma je važan stav časnog čovjeka. Naučite stoga izraz: ”Ako mi to središ", te uz značajan i čvrst pogled u osobu koja bi vam mogla pomoći, nastavite, "Vjeruj mi, ja ću se znati revanširati". Ukoliko pri tome još i stavite ruku na srce, nema toga tko vam neće izaći u susret. Doduše, i oni koji čine uslugu, oni koji su se tih revanširanja dakle, itekako nagledali pa ne vjeruju više tim osobama koje se, kobajagi, "znaju revanširati”, imaju bezbeli svoj stručni izraz.
Kada mu, naime, dođete s molbom da: "vidi može li tu nešto da se uradi” ili, “da to malo pogura”, on će vas sažaljivo pogledati i reći: ”Pa gdje si do sada bio, čovječe? Da si mi barem jučer došao!". Na to će moguće dodati i žaljenje što "njegov čovjek" više nije tu, a svakako najtužnije za obojicu je surova laž: "Evo sad mi čovjek izađe iz ureda!”
Kad očajni molilac pomisli da bi onda možda trebalo potrčati za njim na stepenicama, moljeni ipak vremenski odredi to s jednim:"Prije pola sata..."
Iz ova dva primjera, vrlo je jasno vidljivo kako sam i ranije navedeni pojam "borci protiv korupcije", koristio za one šupke koji unatoč obećanju, ne žele uzvratiti uslugu i one koji neće pomoći iako bi to realno mogli. Međutim, nisu to jedini slučajevi kada se jedno kaže, a drugo misli. Ima ih još mnogo koje bi ste trebali što prije naučiti kako na kraju ne bi uvijek ostajali izigrani i razočarani...
Kada, recimo, na nekom lokalu piše da se "preuređuje", to zapravo znači da ga je zatvorila porezna uprava pa se nemojte previše radovati novom interijeru vašeg omiljenog birca, a kada vam negdje drugdje konobar kaže da nema cijeđenu naranču iako je navedena u cjeniku - to skoro pa uvijek znači da je lijena bitanga kojoj se ništa na svijetu neda raditi, a kamoli vama cijediti naranču. Po mogućnosti naručite nešto drugo ili, ako se njega pita, odmah razgulite.
Isto, naravno, vrijedi i za vruću čokoladu. Ukoliko ste pak, konobar, a netko kod vas naruči "expresso", nemojte misliti da vas požuruje, on zapravo želi "espresso", samo je fakat neobrazovan... Netko će vam, cijenjeni lakovjerniče, preko mobitela reći i da, citiram, "trenutno ne može razgovarati jer je na sastanku...", ali taj tip sastanak nije vidio ni dok je čistio koševe za smeće u konferencijskoj dvorani, on je zapravo u Preradovićevoj i na suncu pije kavu, a javiti će vam se na sveto nigdarjevo. Nema potrebe, stoga, da poslušno čekate kraj telefona.
A, u istoj toj Preradovićevoj ulici ili, recimo, Bogovićevoj, ako vas netko zaustavi uz pitanje da li imate sekundu vremena, volite li životinje ili, štajaznam, znate li za UNICEF, budite im spremni potpisati trajni nalog na svoj tekući račun jer to je, zapravo, ono što vas traže. Razmislite samo na trenutak, onako logički, zašto bi inače nekoga bilo briga da li vi volite životinje?!
Međutim, ako ste mislili da će se taj isti tekući račun u skorije vrijeme napuniti jer ste kao freelancer obavljali neki poslić, morate znati da "Free" ne znači samo "slobodan", kao što ste do sad mislili, već znači i "besplatan".
"Free ride" je "besplatan prijevoz", "Free drink" je "besplatno piće", "Free food" je "besplatna hrana", a "Free trade" bi trebala biti "besplatna trgovina", tj. trgovina oslobođena taksi, tarifa, poreza, pdv-a i carina... Isto tako je i freelancer - koliko god vama to teško palo, ali bolje da vam ja odmah kažem nego da se kasnije razočarate - netko tko će na kraju ostati bez para.
Elem, na šalteru u banci ili u bolničkoj i željezničkoj čekaonici, pa i u besmisleno dugim i sporim redovima u dućanu, kada se malo pobunite da bi mjerodavni trebali otvoriti još jednu kasu ili se, eto, malo pregurate, netko će se već naći - uvijek se nađe - da primijeti kako se;"gospodinu" negdje žuri.
"Jedino se njemu žuri!", poentirati će snažno na zadovoljstvo svih prisutnih.
Veoma je važno da tada shvatite, a to je uostalom i cilj ovog malog vodiča gradskog žargona za bolje snalaženje po gradu, kako se riječ "Gospodin" - u tom kontekstu izrečena, i u tom dugačkom redu - upotrebljava isključivo u posprdne svrhe pa ga slobodno, bez imalo ustručavanja, pošaljite u neku stvar.
I to, nota bene, nimalo dvosmisleno!
