Nismo mi žene te sreće da samo tri tipa kretenoidnih muškaraca žive u našoj neposrednoj blizini stoga se osjećam i više nego dužnom upoznati vas i prvenstveno upozoriti na preostale koji nisu stali u prošlu kolumnu. Doduše, da se ne lažemo, neki nisu stali, na neke sam okrutnom nesrećom u životu naknadno naletila te shvatila da i takve jedinke dijele isti zrak koji i ja dišem.
“OBITELJSKI POSAO”
"Obiteljski posao" je okrutna zamka i prljava izdaja vaših najbližih koji su svjesno i namjerno odlučili zabiti vam nož u leđa ne bi li vas se što prije riješili. Situacija je sljedeća. Vaša majka (obično majke imaju tendenciju to napraviti ) vas dovede pred gotov čin jednu večer obavjestivši vas kako dolaze gosti za cca 20 minuta te da imate ravno tih 20 minuta izvući se iz te dozlaboga preširoke trenirke i počešljat se. Obzirom da dijelite životni prostor sa spomenutom, nemate baš puno izbora i naivno nasjedate na podmukli plan ništa ne sluteći. Kroz tih 20 minuta i zvono na vratima obradujete se kad shvatite da su to vaši simpatični obiteljski prijatelji koje duže vrijeme niste vidjeli i gle čuda, poveli su i svog sina Marka kojeg ste zadnji put vidjeli '93. kad ste mu se smijali jer je jeo pijesak na plaži. Mada vam nije baš jasno iz kojih pobuda 26. godišnjak ide naokolo sa svojim roditeljima drago vam je da ih vidite. Međutim, već u desetoj minuti nakon trinaeste suptilne insinuacije kako "Marko nema curu a h aha I hihihi nemate ni vi" (hvala mama!) shvatite da vam vlastita krv namješta dečka. Ne samo da vam namješta dečka, vlastita krv vam namješta kretena koji je jeo pijesak. Taman kad mislite da spasa nema, Marko predlaže da odete negdje na sok. Da, na sok! Jer Marko se tako izražava. I odete na jebeni sok jer bolje to nego trpiti još četvero svjedoka, no dolazimo do novog problema - Marko šuti. Dvije bočice glupog Paga, beskonačno pitanja na koje Marko odgovara s "da", "ne", "ne znam" i shvaćate kako nije puno više evoluirao od konzumiranja pijeska '93. A bome nije ni vaša obitelj kad vas uvaljuje u ovakve patnje, pa požurujete Marka da se vratite kući na vrijeme dok su još svi prisutni okupljeni da vratite vlastitoj izdajničkoj obitelji milo za drago i pred svima objavite da postajete striptizeta.
PROKLETSTVO BIVŠE CURE
Bliska prijateljica je nedavno imala situaciju upoznavanja navodno odličnog frajera koji je, ispostavilo se, zaista super dečko, simpatičan svima nama, totalno prihvaćen sve dok nije mrtav hladan usred druženja u klubu blebnuo: "Sad ću doći, idem po bivšu". Ja sam prvo mislila da sam instantno oglušila ili da je nastao kompletan vakuum u prostoriji, međutim dečko je zaista to izvalio. Što je najtragičnije siroče od moje priglupe prijateljice nije ništa shvatilo. Rađe bi da ju je u tom trenutku lupio moždani, pa da nije izreagirala nego da je bila baš tako naočigled glupa. U trenucima gdje je on "otišao po bivšu" mi cure smo je doslovno kandžama zgrabile i ugurale u ženski toalet pokušavajući saznati o čemu se tu točno radi. Naime, navodno postoje tipovi koji su oke s bivšim curama. I to je super. Međutrim, djevojke bitno je prodobno razgraničiti što je to oke. U tu kategoriju recimo spada – sretnu se na ulici i kažu si: "Bok". To je prihvatljivo. U istom su društvu pa se znaju sresti tu i tamo na zajedničkim kavama – također prihvatljivo. Gledanje filmova, izlasci u toplice, odlasci na more zaslužuju lobotomiju. Njegov odlazak bivšoj jer je ona tužna, trebaju joj tamponi, treba joj par za kuglanje – lobotomija.
Nakon mjesec dana je shvatila da "odlasci po bivšu" zapravo znače seks s bivšom. Ne bi čovjek nikad pogodio….
PROKLETSTVO BIVŠEG PSIHOPATA
Posebna tematika. Dakle, bivša cura iz predhodnog ulomka je slikovnica prema svjedočanstvima koja se događaju kad je u pitanju bivši dečko. Bilo da bivši ostavlja ili je ostavljen, postoji nešto u tome što frajeri ne mogu prihvatit te razviju bipolarni poremećaj. Kažem, nebitno tko je koga ostavio. Poanta priče je da treba pratiti znakove. Dakle, ako si u vezi s patološkim psihopatom prekid neće biti baš jednostavan. U takvim slučajevima treba se pripremiti. Najbolje je recimo, lažirati vlastitu smrt. Jer jednom kad ste s psihopatom, naprosto ne postoji period tugovanja, ne ne. Nemate vremena za tako nešto jer vam se, ništa ne sluteći, sprema napad. Kod bivšeg psihopata ne postoji varijanta da ste vi OK s prekidom, vi neovisno o tome kako se zapravo osjećate u njegovim očima uvijek morate biti ucviljena ožalošćena mala srnica. E, onda kreću priče u maniri svakog poštenog psihopata u kojima saznajete kako vi u biti ne spavate kući nego obučena u grm kampirate ispred njegove kuće, recimo. Ili dok ste vi na krstarenju s obitelji, saznajete da proganjate njegovu novu curu. Kada cijelo svoje vrijeme provodite useljavajući se u zajednički stan s najboljom prijateljicom, saznajete da ste na policiji dobili zabranu prilasku. Svašta nešto novo ćete saznati o provođenju vlastitog slobodnog vremena, dok ste vi u međuvremenu uvjereni da vas boli neka stvar za tog luđaka. Što je posebno zanimljiva stvar jer jedamput kad svi oko njega, pa možda čak i on, shvate da je poremećeni kreten, nakon što mu zaprijetite policijom pred svjedocima i situacija se smiri, prođe određeno vrijeme… E, onda je vrijeme za igru. Niste ni vi baš jučer rođeni da bi bili meta shizofrenične seljačine te je najbolje da sada počnete raditi sve stvari koje je budala govorila da ste radili, a niste. I isparanoizirati ga kompletno. Zaslužio je manijak, a šta će napraviti – nije ni on toliko lobotomiran da će dva puta širiti po svijetu takve budalaštine. :D
Sretno ;)
