Jesenski Portret Ljubavi – Meritas povodom njihovog koncerta i albuma 'Gle!'

brunch&trach by Nada Kaurin

Nada Kaurin, brand managerica je Delimana i ogromna je ljubiteljica svega vezanog uz hranu. Nada hrani pristupa s ogromnom ljubavlju i ta njena strast za kuhanjem, ali i isprobavanjem delicija osjeti se u svakom njenom tekstu.

Može li se ljubav portretirati, opisati ili uhvatiti na bilo koji način? Ja ne znam odgovor na to pitanje, ali bila sam dovoljno mudra da jedne subote ugostim, po mom skromnom mišljenju, majstorice u portretiraju ljubavi – Meritas. Njihov rad pratim od kad sam bila puno mlađa i prvi put čula 'Budim se'. Njihova glazba se od tada razvijala, a i ja sam polako rasla. Svijetu su u jednom trenutku u suradnji s Massimom ponudile 'Odjednom ti', a rađanje te pjesme pratilo je i moju osobnu priču 'Odjednom mi'. Meritas su nastavile stvarati, svaki put još više i još bolje, a uz njih i ja sam rasla i voljela i slušala njihove pjesme. Prateći ih od koncerta do koncerta, dopratila sam ih i do intervjua u mom malom svijetu ljubavi – mojoj kolumni. Trebam li spomenuti da me malo bilo trema dok sam ih intervjuirala na jednoj subotnjoj kavi u Velvetu?

Srećom, njih dvije uspješno razoružaju svaku tremu svojom iskrenošću, veseljem i jednim posebnim pristupom životu i ljudima. Zato u današnjoj kolumni, malo manje o meni, a malo puno više (a opet pravim fanovima sigurno nedovoljno) o Meritas.

Meritas s našom kolumnisticom Nadom

Anita: „Mikrofon svakako treba biti bliže Meri jer će ona više pričati. (smijeh)“

brunch&trach: „Primijetila sam i da na koncertima više Meri priča?.

Meri:„Na koncertima više Meri priča jer Anita misli da je strašno zaposlena sa gitarom i sa bendom i da ja to lijepo radim. Tip sam koja jako ide u detalje, upijam sve te nijanse i onda mi je možda lakše to izgovoriti.“

brunch&trach:„Posljednji koncert na kojem sam ja bila dio vaše publike je onaj ovog ljeta na Medvedgradu. Kakvi su vaši dojmovi?“

Meritas: „Naš prvi koncert na Medvedgradu bio je ujedno i naš prvi koncert na nešto većoj nadmorskoj visini, dok smo prije dvije godine bile gošće Jeleni Radan na istom mjestu. Bile smo iznenađene lokacijom, odličnom energijom i najviše publikom koja je Medvedgradske večeri prigrlila na način da stvarno želi doći gore, i zaista pohvala organizatorima koji su nam to omogućili. Inače, obožavamo kad se našu glazbu stavi u neki poseban prostor i kad sam prostor odiše svojim karakterom i pričom.“

Meritas s našom kolumnisticom Nadom

brunch&trach: „Usudila bih se reći da vaša glazba zaista i zaslužuje posebne lokacije. Ljeto prije ste svirali u Klovićevim dvorima?“

Anita: (Kroz smijeh) „Meri, pazi što pričaš, ona je stvarno bila na svim koncertima – pravi fan.“

Meri: „Da, imali smo priliku svirati na uistinu divnim lokacijama: Rijeka – Trsatska gradina, Split - Dioklecijanovi podrumi, u Solinu – u drevnoj Saloni…“

Anita: „Mjesto kao što je primjerice Medvedgrad pruža da kao umjetnik uživaš svirati na takvim mjestima, to mi je nagrada, ali naravno dobro bi došle i još neke nagrade. (Uz smijeh) Još jedan Porin bi bio super.“

brunch&trach: „Vjerojatno nezahvalno pitanje, ali možete li izdvojiti najdraži koncert?“

Meri: „Proslava desetog rođendana u Tvornici je jedan od najdražih – dogodila se jednostavno jedna posebna energija. Kad razmislim, tu su i Klovićevi dvori, Medvedgrad, Solin. Na taj koncert mi je došla teta sa 77 godina. Teta je bila u prvom redu i nikad prije nije bila na našem koncertu.

Meritas s našom kolumnisticom Nadom

brunch&trach: „Sad se ponovno vraćate u klub, sljedeći petak se vidimo na koncertu u VintageIndustrial bar-u?“

Meri: „Da, ovo je prvi klupski koncert nakon izlaska albuma 'Gle!'. Posljednji klupski koncert u Zagrebu je bio godinu i pol prije izlaska albuma, u Tvornici, mali pogon. Imamo dojam da naša publika voli doći oko 21h, 22h na koncert, a klubovi često imaju kasnije programe tako da rijetko odabiremo klub. U Vintageu nam je bila baš želja da sviramo i drago nam je što su nas pozvali i ugostili. Veselimo se.

brunch&trach: „Pozornicu će prije vas 'zagrijati' Luce?“

Meri:„Luce je odabrao Vintage klub, a mi smo zapravo za nju čuli kroz jako lijepu pjesmu „Možda mi“, prvu koju je objavila. Drago nam je da se na sceni pojavljuju mlade glazbenice s jednim ozbiljnim pristupom glazbi, barem mi stječemo takav dojam, a Luce je upravo jedna od njih.“

Meritas s našom kolumnisticom Nadom

brunch&trach:„Znate li vi koliko su vaše pjesme lijepe?“

Meritas: (Skromno uz osmijeh) „Hvala.“

Meri:„Mislim da nam je jedan od prijelomnih trenutaka bila Tvornica Unplugged, desetogodišnjica benda. S jedne strane imaš umjetnost koju stvaraš, a s druge strane imaš posao koji se stvori kad odlučiš objavljivati albume. U poslu ne ide uvijek sve glatko, uvijek su neke lagane prepreke, često se trebaš prilagoditi raznim trenutnim gabaritima i kao da uvijek baš u taj kalup nikako stati jer sve mora biti opipljivo, s nečim usporedivo. Mi volimo reći, glazba je presjek vremena u kojem stvaramo i svaki album je odraz vremena u kojem stvaramo. Zapravo sam htjela reći -

Anita:„E sad ono što je zapravo htjela reći.“(smijeh)

Meri: - htjela sam reći da smo onda došli u Tvornicu i vidjeli -Wow - ima ljudi koji to slušaju, ima ljudi koji znaju te pjesme. U Tvornici se dogodila jedna posebna atmosfera i rođendanska proslava i u posjet nam je došla obitelj iz Muenchena, sve se nekako poklopilo i dobilo neku posebnu razinu i smisao. Sad je nešto lakše - imamo Internet, ljudi te mogu direktno kontaktirati, ostaviti komentar i možda je dobiti povratnu informaciju jednostavnije, a ovako, kad ti doma stvaraš, snimaš, objaviš neki album, koji se vrti na radiju, pa daš neki intervju, ali ne osjetiš čovjeka -  i onda se desi koncert, proslava i eto prekretnice.“

Meritas s našom kolumnisticom Nadom

brunch&trach: „Kako nastaju pjesme? Otkud inspiracija?“

Meri: „Baš kako je Anita rekla -

Anita:„Što sam ja to rekla, koje godine je to bilo? J

Meri: - inspiracija su nam talentirani ljudi i ljudi koji imaju strast prema nečemu.“

Anita:„Kod ljudi se uvijek osjeti kad imaju to nešto, tu ljubav prema nečemu.“

Meritas s našom kolumnisticom Nadom

brunch&trach:„Je li glupo pitati vas postoji li vam najdraža pjesma? Ja se ne mogu odlučiti.“

Meri: „Postoje uvijek pjesme koje ti nešto posebno znače, a koja je najdraža, to je teško pitanje. Od starijih pjesama to su možda 'Napokon',  'Nije vrijeme', koja se rijetko izvodi na koncertima upravo iz tog razloga. Na novom albumu, meni su  to svakako 'Umjesto isprike' i 'Odlazak' - to su pjesme uz koje nešto posebno vežem.“

Anita: „“Nije vrijeme“, nije da sad kopiram (smijeh), nekako se posložilo tako da su to vrijeme i ta pjesma ostavili neki poseban trag. Ta pjesma je posebno intenzivna, tu se sve poklopilo, a za ostale pjesme, sve zavisi od trenutka, nekad mi je jedna najdraža, nekad druga.“

Meritas s našom kolumnisticom Nadom

brunch&trach: „S tobom tišina. Pjesma za koju je riječi napisao Aljoša Šerić (op.a. muškarac za čijim riječima pate sve žene u Zagrebu). Kako je došlo do suradnje?“

Anita: „S tobom tišina je pjesma koja je originalno nastala na engleskom jeziku i to kao 'You said that you would love me' – kao preslika teme ljubavnog loma naših dragih prijatelja i Meri je cijelo ljeto bila prijateljski S.O.S. telefon. Slušajući razgovore, nekako sam krenula razmišljati o pjesmi. Zapravo, to je pjesma nastala iz jedne konkretne situacije, konkretnih ljudi, konkretne veze i ta bol njihova životnog iskustva pretočila se u pjesmu u engleskoj verziji koja je zapravo trebala ostati takva jer to je jedna priča na engleskom.“

Meri: „Anita je napravila tekst i dok smo radili na albumu slušali smo komentare ljudi koji su čuli pjesmu na engleskom kako ju trebamo snimiti na hrvatskom i onda nam se učinilo, pa  možda bi Aljoša bio taj koji bi trebao napisati stihove na hrvatskom. Pitali smo ga i zanimljivo što je on pisao točno obrnuto, on je dobio pjesmu na engleskom i napisao –'ti si moj' kao nastavak te ljubavi. Zanimljivo je i to što se i tim ljudima dogodio nastavak ljubavi, ne međusobno, ali s drugima, dogodila se naime prekrasna ljubav i onda je izašla pjesma. Zapravo cijela priča se dogodila prije otprilike 5 godina i u hrvatskoj verziji na albumu 'Gle!' je priča dobila svoj sretan završetak.“

Meritas s našom kolumnisticom Nadom

brunch&trach: „Što je za Meritas ljubav?“

Anita: „Ljubav je sve lijepo oko mene. I lijepi i dragi ljudi oko mene. Sve je danas tako prolazno, sve je tako brzo, ljudi nemaju niti vremena jedni za druge. Najljepša je mogućnost dijeljenja.“

Meri: „Ljubav je nama pokretač, od toga sve počinje i imam osjećaj da na vrlo intenzivan način doživljavamo sve to skupa, i uspone i padove. Pjesme i glazba, one su točno ono što želimo reći o ljubavi i međuljudskim odnosima. Primjerice slabost koja je opisana u 'Umjesto isprike', nemoć koju opisuje. Imamo i ljubavi iz nekih prijašnjih vremena kao u 'Još jednom' kad se i u pjesmama ljubav dizala na neki drugačiji nivo, sladak, bezazlen, a opet nekako pametan.“

Anita: „Prije je sve bilo naivnije, čistije. Kad vidim stare emisije na televiziji, kad slušam tekstove pjesama i pjevače koji su znali pjevati, sve je imalo neki dignitet, poštovanje. Svi super sređeni, kao ja danas (smijeh).“

brunch&trach: „Jeste li ikad svirali na svadbi?“

Meri: „Bili smo iznenađenje na jednoj svadbi. Radilo se o jednom slatkom bračnom paru, njima je pjesma 'Napokon' obilježila vezu i onda nam je zapravo mladoženja napisao poruku jer je htio iznenaditi svoju dragu i tu smo pristali biti to iznenađenje tijekom njihova prvog plesa.“

brunch&trach:„Kakvo vam je to bilo iskustvo?“

Meri:„Pa zanimljivo je kad vidiš da nešto tvoje znači nekome drugome.“

Anita: „U neku ruku je i čudno, kao da imaš svoje dijete i sad ga i netko drugi jako voli (smijeh). Drago mi je vidjeti da im svaki stih nešto znači i očito im je to obilježilo vezu i tebi kao autoru je to divno.“

Meritas s našom kolumnisticom Nadom

brunch&trach: „Dobar film koji bi htjele da vaša publika pogleda?“

Anita: „Searching for Sugarman što smo već spominjale na koncertima.“

Meri: „Morala bih razmisliti, ima dosta njih. Možda Mostovi okruga Madison ili Pohane zelene rajčice.

brunch&trach: „Koju bi pjesmu istaknule, a da nije vaša?“

Anita: „Ja imam dvije najdraže, da sam u životu njih komponirala, bila bih najsretnija: 'I can't make you love me' – verzija George Michaela i 'Barefoot' od KD lang.“

Meri:„Od Josipe Lisac 'Daj mi riječi'.  Sigurno isto i 'Dok razmišljam o nama'. I od stranih – Pretenders 'I'll stand by you' koju Anita često zna pjevati.“

Drage Meritas, u svoje ime, a vjerujem i u ime vaše vjerne publike – We'll always stand by you – uz vas, vaš rad, vaš trud i vašu energiju. Za početak, vidimo se u Vintage-u u petak.


Slični članci: