Sinovčić: 4.dan Cannes Film Festivala

The hunt Mikkelsen
The hunt Mikkelsen

Nedjelja je i vrijeme je da se sumira prva trećina festivala odnosno da vidimo imamo li nekih kandidata za nagrade. Ima više razočaranja no oduševljenja. Mateo Garrone, redatelj filma Gommora koji je oduševio prije tri godine, s novim filmom Reality nije oduševio. John Hillcoat, s filmom Lawless i respektabilnom glumačkom ekipom napravio je daleko manje kvalitetan film no što su mnogi očekivali. A onda je u nedjelju prikazan film „Lov“ danskog redatelja Thomasa Vinterberga sa Madsom Mikkelsenom u glavnoj ulozi kojem su novinari pljeskali dugo nakon projekcije. Radi se o priči koja se odvija u malom danskom mjestu gdje mirni  Lucas (glumi ga Mikkelsen, onaj koji je glumio negativca u predposljednjem James Bond filmu) radi u vrtiću, razveden je, započinje vezu s novom djevojkom, i sve izgleda normalno dok kćerka njegovog najboljeg prijatelja, koja pohađa vrtić, ne kaže ravnateljici vrtića kako joj je Lucas pokazao svoje spolovilo. Iako dijete, koje ne odrasta u najzdravijim odnosima jer se roditelji neprestano svađaju, kasnije kaže kako je sve izmislila, iako kasnije i policija potvrdi da nema dokaza da je Lucas išta loše napravio djetetu, cijelo mjesto pokreće harangu protiv njega s tezom – dijete ne laže – a to što je kasnije sve demantirala pripisuju poremećenim psihičkim stanjem uslijed seksualnog iskorištavanja.  Lucas gotovo ne smije izaći iz kuće, u dućanu mu ne dopuštaju kupnju namirnica, sve dok on ne pogubi živce i krene u obračun. 

The hunt Mikkelsen
The hunt Mikkelsen

Jednako dobar je i novi film Michaela Hanekea nazvan „Ljubav“ koji prikazuje život bračnog para starih više od 75 godina, nekadašnjih profesora glazbe, koji se mijenja kada ona doživi moždani udar, nakon čega joj se zdravlje polako pogoršava, djelomično je paralizirana, tako da njezin suprug mora neprestano brinuti o njoj kao o malom djetetu. Cijeli film odvija se u jednom stanu u Parizu i briljantan je pogled na ljubav u poznim godinama, u vrijeme kada shvaćate da je smrt neminovna.

Treći film koji je oduševio dio kritičara (drugi dio ga je pokopao) je film rumunjskog redatelja Christiana Mungiua koji je prije pet godina pobijedio u Cannesu filmom „Četiri mjeseca, tri tjedna i dva dana“ a sada je snimio film „Beyond the Hills“ o dvije djevojke koje su se zaljubile  jedna u drugu u sirotištu. Jedna je iz sirotišta otišla u Njemačku, druga je otišla u manastir i želi postati časna sestra. Po povratku iz Njemačke prva je želi odvesti iz manastira, čak ulazi u manastir kako bi bila uz nju, ali nikako ne uspijeva. Mungiuova je to kritika pravoslavne crkve u Rumunjskoj za koju kaže da je u posljednjih 20 godina postala toliko utjecajna da se nitko od političara ne usuđuje govoriti protiv nje. Slično kao i u Hrvatskoj, zar ne?

O partyjima u Cannesu ove je godine nemoguće pisati zato što je vrijeme tako loše da se oni  otkazuju. Dok ovo pišem (nedjelja je) vani pljušti, puše jak vjetar i, primjerice, nemam pojma što će se dogoditi s partyjem koji se večeras organizira na brodu u povodu novog filma Gerarda Butlera koji je zbog toga došao u Cannes. Bojim se da će biti otkazan, kao i partyji na plaži ili u vilama u brdima iznad Cannesa. Zato sam se zabavio na intervjuu sa Fatihom Akinom, njemačkim redateljem turskog podrijetla koji je, otkako je 2004. godine pobijedio na festivalu u Berlinu filmom „Glavom kroz zid“, obavezan gost svih filmskih festivala. Ovog puta došao je kako bi predstavio dokumentarni film „Zagađeni raj“ gdje opisuje kako je u mjestu njegovog djeda (iz istog su mjesta djed i baka Boba Dylana koji su kasnije, preko Ukrajine, otišli u Ameriku) izgrađen deponij smeća i to protiv svih zakonskih pravila. Nije bitan film (koji i nije neke kvalitete), bitnije je da mi je ispričao kako je prije Cannesa trebao otići u Beograd da posjeti prijatelja iz Hamburga, izvjesnog Markovića, kojeg je uhapsila njemačka policija i predala ga Srbima koji ga također traže zbog nekih stvari kriminalne prirode. „Uvjeren sam da nije kriv, on je dobar dečko, samo je upao u krivo društvo“, rekao mi je Akin a zatim dodao „Ma, cijelog života je gledao film 'Scarface' i želio biti poput Tonyja Montane iz tog filma. Pa, evo mu ga sad njegov Scarface“, uz smijeh nam je rekao Akin.


Slični članci: