Kako su horor filmovi odgojili današnju generaciju

Kada se nađem u situaciji mrkloga mraka, usred neke šumetine, puste ulice ili nekog slično zastrašujućeg krajobraza, primijetila sam da je najčešća rečenica koju izgovaram – » Ovako počinju horori » Ili kada se npr. okupi društvo kod nekoga na vikendici, nema žive duše i odjednom začujemo zvono na vratima, a najbliži susjed živi 4 kilometara niz brdo, najčešće prvi skačem i zabranjujem ikome da otvara vrata uz objašnjenje – » gledao sam ja previše horora da bi ti sad otvarala vrata! » I mada dobroćudni susjed jedino želi da se stišamo radi njegovih mačaka, ima 90-ak godina i zadnje mu je na pameti ubijanje dvadesetak polupijanih klinaca – opreza nikad dovoljno.

Ako se već zadesi da vas je nekoliko odlučilo napustiti sigurnost vlastitog doma i alkoholizirati se negdje izvan bilo čije policijske jurisdikcije, vrata nikad ne otvarati. Nitko normalan neće pozvoniti u rane jutarnje sate ako do vas ima barem pola sata pješačenja. Makar razlog zaista i bio što vaša muzika uznemiruje njegove mačke, takva osoba nije sasvim suvisla i u najblažem slučaju kuje vam osvetu za sljedeći put.
Nikad ne odlaziti u nečije vikendice i kuće kad je samo par djevojaka na listi uzvanika. To je jednostavno izazivanje sudbine....
Nikad ikad ne ostavljati otvorena balkonska vrata ili ikakav prozor. Koliko god da je vruće. Psihotični ubojice su u izvrsnoj formi i ne treba im olakšavati ulaz.
Ne javljati se na telefonske pozive. Zamislite koliko bi drukčije završio »Vrisak« da se oni nisu javljali na telefon.
Ne prakticirati spolne odnose na prekrasnim krajobrazima dozlaboga udaljenima od bilo kakvog zaklona. U slučaju da vas psihotični ubojica počne proganjati, vi nećete ni primijetiti to, a ako krene u napad nitko vam neće priskočiti u pomoć, jer će svi pretpostavljati kako se vi jednostavno negdje volite. Neobično dugo.
U slučaju nestanka struje, najbolje je da se svi odmah pozdravimo, jer smo naj... u startu.
Ako psihotični ubojica ikada i dođe u prostorije vašeg bivanja, apsolutno zadnja stvar koju želite napraviti je popeti se na kat u paničnom pokušaju bijega. Svaki horor od kad je filmografije potkrepljuje ovu teoriju.
Psihotični ubojice ne umiru kao obični puk. Prema tome u slučaju likvidiranja istoga – provjeriti da li je doista mrtav. U sigurnim i kontroliranim uvjetima dakako, ne želite da vas dograbi dok pokušavate ustanoviti da li još diše.
Prilikom odlaska na raznorazne tulume u prirodi, kampiranja, vikendice ili ostajanja na samo u kući, najbolje bi bilo ispričati se svima koje ste ikada ugnjetavali. Ugnjetavani ljudi imaju tendenciju potiskivanja svog bijesa u ubilački pohod.
U slučaju da se netko od vaših prijatelja i izolira iz društva te se vrati nakon nekog vremena ne ozlijeđen – ne puštati ga blizu sebe. Vjerojatno je zombi.
Uvijek imati češnjak uz sebe. Češnjak se pokazao kao vrlo djelotvorno povrće.
Nikad ne prizivati duhove ili slične nakazne i nadnaravne sile. Njih se teško riješiti.
U slučaju da se vrata počnu zatvarati, prozori otvarati, stvari padati – odmah nonšalantno napustiti očito ukleti objekt u kojem se nalazite. Ništa se ne događa slučajno.
Ne postoji niti jedan dobar razlog, niti toliko niska cijena zašto kupiti kuću ili zemlju na kojoj je netko ubijen i/ili mučen. Prije kupnje bilo koje nekretnine treba detaljno istražiti internet. Internet je majka znanja.
U slučaju da vas netko iz šale uplaši, dobro zašamarati tu individuu. Zbog njegove zabave vi ste se lažno uljuljkali u lažni osjećaj sigurnosti.
Pri provjeri čudnih zvukova, čudnih pojava ili prikaza – nikada ali baš nikada ne otići provjeravati. Osoba koja ode provjeriti je prva na popisu za umiranje.
Ne odvajati se iz skupine. Taman vas dvadeset cijelo vrijeme hodali jedno uz drugoga kao Smogovci. Teško da će vas dvadeset odjednom progutati mrak.
Ulaz u podrum zabetonirati prvom prilikom.
Ulaz na tavan zabetonirati prvom prilikom.
Stopiranje i izigravanje dobrog građana kad pokupite autostopera je traženje smrti. Ne raditi pod nikakvim okolnostima.