Zašto Antonija Mandić ne voli zimu?

 Porazgovarali smo sa šarmantnom voditeljicom i urednicom emisije "Studio 45" o zimskim radostima, ali i ženskim ritualima kojima je ona vjerna zimi. Antonija je jedno od naših najdražih tv lica, a što nam je sve otkrila o sebi pročitajte u intevjuu. » pročitaj više

Toni Rico: hrvatska modna scena prepuna je redikula

Toni Rico uz epitet jednog od najboljih hrvatskih dizajnera muške mode nosi i onaj enfant terriblea domaće modne scene. Uvijek veseo i zabavan, Toni je hodajuće oličenje modnog dizajnera. Kad ga vidite, možete pretpostaviti da se radi o, nemirnoj, šaljivoj i ludoj umjetničkoj duši. Njegove su revije uvijek zabavne, pune adrenalina i jednostavno publiku tjeraju u delirij. Iako mu neki zamjeraju pretjerani show, Toni zna da je na pravom putu do srca svojih klijenata i potrošača, a to je ono najvažnije. Kod Tonija se vidi da su za njega moda i posao velika ljubav i zabava i dok je tako Toni će sigurno ostati jedan od najboljih hrvatskih modnih dizajnera. » pročitaj više

Koji je Hrvat dobitnik 4 Grammyja?

Koji je Hrvat dobitnik 4 Grammyja? – da je to nagradno pitanje na kvizu, nisam sigurna koliko bi ih točno odgovorilo. Na žalost, puno više bi znali odgovore iz žutog tiska i o ljudima „bez pokrića“, što definitivno Daniel nije. Daniel Vuletić, rođeni Zagrepčanin, koji je prije 25 godina otišao živjeti u Milano, danas je jedan od najvećih i najuspješnijih skladatelja i tekstopisca današnjice čije su stihove opjevali Laura Pausini, Eros Ramazzoti, Adriano Celentano, Mina, Luciano Pavarotti, Nek, Gianni Morandi, James Blunt i mnogi drugi... • Daniel, vjerujem da je danas lako govoriti o uspjesima, ali vjerojatno nije bilo lako doći do ovoga sto imaš danas. Kako si se snalazio kad si došao u Italiju, kako je taj put išao i čemu/ kome najviše duguješ za ovaj uspjeh? Pa znate, kad postoji neki cilj u životu, i kada ga se krene osvajati, zadnja stvar na koju se misli je kako bi se snalazio negdje, sve to pada u drugi plan, pošto jedina stvar na koju se misli je taj san. Put je bio dosta težak, ali to se ni ne primijeti tad, nego kasnije kad sve to prođe, e kad se gleda unazad. Ja sam došao u Milano da tražim Erosovog producenta koji se zove Celso Valli, pošto sam ja bio zaljubljen u zvuk Erosovih pjesama. Prvih par godina, dok sam ga tražio, svirao sam po svakakvim lokalima, i polako učio jezik. Poslije 2-3 godine sam napokon našao Celsa, i dao sam mu da posluša jednu moju kazetu. Nakon petnaestogodišnjeg sanjanja da radim s njim, on ja na prvom sastanku odlučio da želi biti moj producent, ali da moram čekati par godina, jer je on tada bio jako zauzet. I tako sam ga ja čekao. Prošle su i te 2-3 godine i jedno večer mi je zazvonio telefon. To je bio on i pitao me dali bih mogao sutradan ujutro doći u njegov studio u Bolognu. Odmah smo snimili jedan demo, koji se srećom odmah svidio Sony diskografskoj kući te smo u sljedećih nekoliko mjeseci snimili tu ploču, negdje između Bologne i Los Angelesa. Nakon toga, Sony me poslao na jedan koncert u Rimini, gdje smo nastupili nas dva debitanta. Meni prvi i njemu prvi. On se zove Tiziano Ferro. Sjećam se da sam pjevao na tom koncertu pred ogromnom publikom i nisam se baš super osjećao. Sutradan sam nazvao Celsa i rekao mu da je sam sanjao svih ovih godina da ću snimiti ploču upravo s njim, ali da ja u stvari, ne želim pjevati. Sva sreća da me tih dana vidjela i čula Laura Pausini na MTV-u, a ja sam je slučajno i upoznao. Pitala me dali bih njoj napisao pjesme, što mi je naravno, bila velika želja. Prvu pjesmu koju sam napisao za nju "E ritorno da te" i ta ploča se je prodala u skoro 5 milijuna primjeraka. Snimili smo odmah i drugu ploču "Resta in ascolto" koja je Lauri donijela 2 Grammyja. Mi se praktički od onda ne razdvajamo. • Koja je ključna riječ kojom možeš opisati sebe u poslu? Nikad zadovoljan. Uvijek bih negdje nešto poboljšavao... • A privatno? Nikad zadovoljan. I uvijek bih negdje nešto poboljšavao :-) • Od kuda inspiracija za takve tekstove, kompozicije? To se ne zna, jer u tom trenutku kad se počne misliti na nešto, to je to. Gotovo je. To mora biti autentično. • Koji ti je do sada najdraži trenutak u tvojoj karijeri? Često putujem s Laurom na turnejama po svijetu i često zaboravim kako je bilo lijepo prvi put kad sam čuo punu dvoranu koja zna moje pjesme napamet. Sad mi je to malo previše postalo normalno, a ne bi trebalo biti tako. Postoji još jedna najdraža stvar što se karijere tiče, kada mi srce brže zakuca i kad sam jednostavno, sretan. Kad npr. sjednem u taxi u Los Angelesu, Miamiju ili u bilo kojem drugom gradu Južne Amerike ili Europe i počnu note koje sam ja napisao... Laura mi je dala tu čast da ne samo po Italiji, nego po cjelom svijetu, u bilo kojem trenutku se može čuti njen glas. A biti svjestan da u svakom kutu planete poznaju tvoje note i riječi je veliki doživljaj. • Najviše si pisao i skladao upravo za Lauru Pausini i s njom si najviše postigao. Ipak koji ti je najomiljeniji ženski, a koji muški vokal? Pa jel mislite da bih mogao reći neko drugo žensko ime? Pa ubila bi me Laura... :-) Što se tiče mojih ukusa, ja sam puno orijentiran prema engleskoj muzici, tako da i kad radim s Laurom, recimo na zadnjoj njenoj ploči sam bio i producent, ona me je poslala par mjeseci u London, pošto zna da je meni tamo moj muzički zavičaj. Raditi s njihovim glazbenicima npr. s Royal philharmonic orchestra je bilo jako lijepo. Prije par mjeseci zatvorili smo i njenu europsku turneju baš u Royal Alber Hall-u u Londonu. • U hrvatskoj ljudi ne znaju da si ti dobitnik čak 4 Grammyja. Jedini si hrvat koji ga je ikada dobio. Ali si oduvijek bio vrlo, vrlo samozatajan, povučen i skroman. Al zato uvijek nasmijan i sto je najvažnije divan prijatelj i dobar čovjek. Tvoji prijatelji iz Zagreba kažu da si ostao isti kakav si i nekad bio. Zar te nije promijenila slava, bogatstvo i showbusiness kao većinu celebrityja? Laura je dobila 4 Grammyja, istina je da su to bile moje pjesme, ali ona je ta koja je to zaslužila sa svojim glasom. Ono što je volim je biti doma, pisati pjesme i biti s ljudima koje volim. Ne volim ja nikakve elitne krugove u kojima se ne osjećam udobno. • Nogomet je tvoja druga velika ljubav. Da nisi skladatelj bio bi nogometaš, zar ne? Ha ha, igrao sam kao klinac jedno 5 godina u NK Zagreb-u ... Sad volim nedjeljom samo na San siro. Pošto sam veliki navijač Milana... I to mi je najveći fizički napor, hodanje na stadion, kopačke su već na klinu :-) • Ali ti aktivno igraš (i to čujem da jako dobro igraš) nogomet za talijanske humane zvijezde! Upravo si ti zaslužan sto su prije 3 godine došle zvijezde i u Hrvatsku igrati humanitarnu utakmicu s našim Humanim zvijezdama. Kad si počeo igrati za talijanske humane zvijezde, da li se s njima i privatno družiš i postoji li mogućnost da ih ponovo dovedeš u Hrvatsku? Kao sto vidite sad sam tako nisko pao da igram za Nazionale Italiana Cantanti sa svim tim starcima koji jedva na nogama stoje. Eros je najmlađi, a tad vam je sve jasno. :-) Bilo bi mi drago da organiziramo nešto u mom rodnom gradu, na Maksimiru. Pa vidjet ćemo, ako postoji neki projekt, radit ćemo na tome. Eros će rado doći pošto nam je lijepo bilo u Splitu. Zucchero sumnjam da će opet doći, pošto to je već bilo čudo da sam ga nagovorio da dođe u Split, došao je samo da pukne loptu i već je bio umoran. • Na čemu momentalno radiš? Kakvi su ti budući planovi vezani za posao, a kakvi za privatan život? Nemam manje više nikada nikakve planove. Radim svaki dan i stavljam pjesme u ladicu. Pa onda kad Laura ili neko drugi radi ploču, ja ih vadim iz ladice... Što se tiče privatnih planova, imao sam ih do prije par dana, a sad ih opet nemam više, odšetali su negdje... Kupio si bajkovitu kućicu na samom jugu Italije gdje nekoliko ljetnih mjeseci skladaš u miru i tišini. Što te tamo inspirira? Uspiješ li se i odmoriti? To je jedno predivno mjesto, zove se Chia. Ja sam praktički shvatio zašto živim između Milana i Sardinije. Moj veliki prijatelj Vlado Kalember, kojeg ja zovem "dernek", mi je rekao da odmor nije kad si na nekom super mjestu dugo vremena, nego je odmor svaki put kad promijeniš mjesto. Pa tako ja, kad ne mogu više, iz grada idem na jug i obrnuto. Dođeš li ikada u Hrvatsku, u Zagreb? Kada si bio zadnji put? Roditelji ti žive u Beogradu, sestra Danijela u Zagrebu, planiraš li vratiti se ikad i živjeti u Hrvatskoj? Tko će to znati, gdje ću ja završiti. U svakom slučaju, prije jedno mjesec dana sam bio na Pagu, kod mog prijatelja Vlade kojeg praktički nisam vidio 20 godina pa smo se zatvorili i pričali 24 sata dnevno o svemu. Naravno i sestru sam u Crikvenici posjetio... Volio bi češće dolaziti... Vidjet ćemo, možda... Dobio sam pozivnicu za Dreft Fashion Week Zagreb i volio bi doći... Čime se baviš kad ne skladaš i ne igraš nogomet? Jeli često izlaziš u diskoteke? Na žalost prošao sam i kroz tu fazu prije par godina... Kad se raziđeš s osobom s kojom si bio godinama, onda počneš tražiti nešto pa izlaziš s društvom po diskotekama. Visio sam tih par godina u jednoj milanskoj diskoteci koja se zove Hollywood pa kad sam shvatio da mi je praktički postala prebivalište, odlučio sam da to nije za mene. Sad sam se vratio na ono "malo ljudi, ali oni pravi". Kakve filmove voliš gledati, koji ti je najdraži? Obožavam filmove... The notebook, The house of sand and fog, La meglio gioventu, to mi ovoga trenutka pada na pamet. Volim manje više sve žanrove, tko zna zašto, ali dovoljno je da vidim jednu sekundu filma i već znam dal će mi biti super ili ne... Milano je poznat kao centar mode, pratiš li modne trendove? Kad smo već kod toga, danas je ovdje Vogue night, a Milano je prekrasan kad je Late night shopping jer su svi dućani otvoreni skoro do jutra i na ulici se svira, pije i pjeva. To je Milano koji ja volim, a ne onaj zatvoreni u 4 zida. Često skoknem na revije, ali nema me po tim partijima poslije revija, to više ne podnosim. Draže mi je poslije ići nešto pojesti s mojim društvom. Voliš li putovati, koje zemlje voliš? Ja nemam praktički zemlju koju volim posjećivati, nego grad... Ja ne mogu bez L.A. Barem jednom godišnje, posto je to grad u kojem se osjećam najslobodniji i tamo stvarno uspijevam imati 24 sata za samo za sebe i uživati u njima. Imaš li mnogo prijatelja? Muških ili ženskih? Što je za tebe prijateljstvo? Nemam ih puno. Nažalost kad nisam imao ništa, imao sam puno više prijatelja. Danas imam milijun poznanika, a prijatelja praktički jako malo i manje više su to oni isti koji su me znali i bez kinte. Naravno, prijatelji su mi oni s kojima mogu na stadion, pa je normalno da su većinom to muška prijateljstva. Sto se žena u mom životu tiče, ja sam oduvijek imao pored sebe jednu ali vrijednu... A to se onda ne zove više prijateljstvo. Da li i koga cijeniš od hrvatskih muzičara, baš da pratiš njegov rad? Na žalost ja sam još ostao u onom sto se događalo u hrvatskoj muzici krajem osamdesetih godina. I od onda sam potpuno izgubio kontakt s njom. Jedina stvar koju primjećujem i koja mi se sviđa je kad sam u Hrvatskoj, još uvijek se puštaju te pjesme koje su meni puno značile, one stare koje su manje više i one koje najviše vrijede. Na žalost, u Italiji je muzika veliki business i reklamiraju se samo novi izvođači i nove pjesme, a jako se malo prostora daje prošlosti. S kim bi volio surađivati, za koga bi volio skladati? Život je nepoznanica, nikad se ne zna. A lijepo je ništa ne očekivati. A ja stvarno ni nemam nikakve želje što se tog tiče... Tko zna što će život donijeti. Zasad sam sretan s ovim sto imam i ništa više ne očekujem. Koje su neke osnovne životne vrijednosti koje su ti usadili roditelji, neki najbolji savjeti koje su ti dali, a da su ti pomogli u životu? Pa nisu baš pomogli puno. Često bih volio da mi nisu dali nikakve životne vrijednosti. Pošto su me toliko naučili poštenju i dobroti, a to su stvari koje sam jako malo sretao kod drugih osoba, da bi mi često bilo drago da sam zločest i da mogu bez ikakve grižnje savjesti se loše ponašati. Ali nažalost, imam neku obavezu poštenju koju su mi roditelji usadili i ne mogu ih prevariti. Koga najviše voliš na svijetu? Tri su osobe. Ne postoji nitko na svijetu, kao što postoji tvoja obitelj koja uvijek stoji iza tebe. Što te pokreće? Srce. » pročitaj više