Zasigurno smo svi često mislili i čitali o tome koliko su slučajnosti u životu bitne ili ne. Kako se događaju iz nama nekog nepoznatog razloga da bi ih kasnije opravdavali nekom višom silom koja se jednostavno morala dogoditi. Puka slučajnost, odnosno koincidencija da se dvoje bitnih ljudi nađe u istom trenutku na istom mjestu rezultirala je jednim od najznačajnijih događaja u povijesti mode. Rođena je Birkin torba.
Nastala slučajnim susretom dvoje stranaca u avionu na letu Pariz- London 1981. godine i dan danas je jedan od najtraženijih modnih dodataka. Predmet želja mnogih i nedosanjani san posjedovanja mnogih. Te 1981. godine kada se Jane Birkin našla na istom letu s direktorom modne kuće „Hermes“ Jean Louisem Dumasom nije vjerojatno ni slutila da će baš taj susret imati takav sudbonosni rezultat.
Mnogi bi rekli torba kao i svaka druga torba, ali svi dobro znamo da Hermes Birkin torba nije sasvim obična torba. Ako uzmemo u obzir životni stil Jane Birkin koja je zapamćena po svom sve samo ne konvecionalnom stilu života. Sjetite se samo dueta Jane Birkin i Serga Gainsbourga „Je t'aime“ i njenog minimalističkog stila odijevanja koji se uglavnom sastojao od traperica i jednostavnih majica koje je besramno, nezamislivo čak i za današnje doba, nosila bez grudnjaka. Možemo s lakoćom reći da je Jane Birkin izmislila street style prije samog street styla. Ako s tim spojimo modnu kuću Hermes jednu od najprestižnijih modnih kuća, sinonim za besprijekoran luksuz sasvim je logično što je Birkin torba jedan od najtraženijih modnih dodataka današnjice.
Priča vezana za Birkin torbu je puno dublja nego bi se na prvi trenutak moglo zaključiti. To je priča o stoljetnoj francuskoj manufakturnoj proizvodnji, priča o luksuzu, nasljeđu, životnom stilu, jednostavno priča u priči koja je i dan danas aktualna i koja je nadživjela mnoge modne trendove. Vrijeme u svijetu mode možemo podijeliti na vrijeme prije i poslije Birkin torbe.
Birkin je ultimativni luksuz, ali i sve ono što ga time čini. Kupujući Birkin torbu, ne kupujemo samo vrhunski izrađeni predmet, kupujemo tradiciju, nasljeđe vrhunskih manufakturista koji predano 48 sati rade na svakom detalju da bi proizveli samo jedan primjerak torbe. Kupujemo dio povijesti i prestiža. Zapravo, kupujemo životni stil.
Svaki majstor koji u cijelosti izrađuje torbu posjeduje svoj personalizirani set alata za izradu torbe koji se nikada ne prenosi dalje, već postaje doživotno vlasništvo majstora. Da bi majstor dobio odobrenje za izradu torbi potrebna je višegodišnja edukacija i odobrenje od same kuće Hermes, iako majstori uglavnom dolaze iz znamenite pariške galanterijske škole Ecole Gregorie.
Svi šavovi se spajaju posebnim koncem koji se izrađuje posebno, ovisno o boji kože koja će se upotrijebiti, dok se sam konac oblaže slojem voska da postane vodootporan i gladak te da bi sami šavovi imali što bolju stabilnost. Svaki detalj, uključujući metalne dijelove nastale ručnom izradom, doveden je do savršenstva obrade kako bi praktički bio neuništiv i otporan na habanja.
Kada malo zagrebemo ispod površine priče o na oko sasvim običnoj torbi polako nam postaje jasno što sve zapravo kupujemo. Ne kupujemo samo torbu, već čitav jedan mikro svijet satkan od milimetarske preciznosti te sate i sate predanoga rada. Usporedimo li to s masovnom proizvodnjom razlika je sasvim jasna.
Teško je reći kome je zapravo namijenjena torba s obzirom na cijenu koju pojedine varijante torbi postižu na tržištu. S jedne strane dovoljno je imati novaca i Birkin je vaš, pogotovo od kada su se ukinule misteriozne liste čekanja ili s obzirom na bezbrojne kopije svugdje prisutne, pitanje je koliko je zapravo prestižno imati nešto što svatko ima.
Svakodnevno me nanovo iznenadi koliko ovakvih ili onakvih Birkin torbi vidim na ulici, u javnom prijevozu, lagano obješene preko ruke mlade djevojke koja nekamo žuri. Broj je zaista impozantan. Iako u tom slučaju nije riječ o luksuzu, nego o čistom nedostatku kreativnosti pojedinca da se istakne vlastitim identitetom, već se povodi za masovnim trendom pokušavajući biti dio prestižnog životnog stila kupujući bolju ili lošiju kopiju Birkin torbe, a pritom nesvjesno kupuje lažnu kopiju svog vlastitog života. Svog identiteta.
Ako spomenutu mladu djevojku iz tramvaja ili autobusa zamislimo npr. u Parizu, gdje sam stjecajem životnih okolnosti često boravio i kao svatko tko ga posjeti, ostao zaljubljen u taj vječni grad svijetla, situacija je sasvim drugačija. Tako sam tijekom jednog klasičnoga pariškog dana koji se u zadnji tren ispostavio slobodan, krenuo ulicama grada šetajući se i ispijajući kave u simpatičnim bistroima, došao do ideje da krenem u uličnu potragu za Hermes tobom uporno je tražeći u samom centru Pariza, sjedištu luksuza i prestiža, odlučan da nađem djevojke i žene poput ranije spomenute mlade djevojke iz tramvaja.
Rezultat se pokazao pomalo poražavajući čak i dok sam neko vrijeme stajao ispred Hermesove trgovine u ulici Saint Honroe i promatrao koliko će zapravo ljudi izaći iz Hermesa s upečatljivom narančastom vrećicom koja je, iako je samo vrećica, simbol prestiža.
Moja potraga za Birkin torbom na pariškim ulicama zamalo se pretvorila u potragu svetim gralom modne industrije. Napokon, nakon dosta vremena, jasno se sjećam tog trenutka - ugledam jako simpatičan bračni par u ranim četrdesetim godinama. Na moju sreću, dama besprijekorno odjevena sa šeširom na glavi u ruci nosi svoju crnu Birkin torbu, dok je gospodin jednako uglađen, u vrhunskom odijelu i skupim cipelama pridržava za ruku, a ona svojim malim koracima korača na iznimno visokim potpeticama s obzirom na doba dana u kojem se sve to odigravalo. I samo brzi pogled na njih dvoje dovoljan je da se iz njihovog pokreta tijela, načina na koji se drže i savršeno ugrađenog izgleda vidi, ne samo da pripadaju skupini dobrostojećih, već i da odišu vrhunskim životnim stilom. Iz svakog njihovog pokreta može se jasno iščitati bezbroj priča. U njenoj ruci crna Birkin torba je sasvim prirodna, tamo pripada, svojim bezvremenskim, pomalo robusnim dizajnom sjela je na pravo mjesto, poput točke na kraju rečenice.
Slična situacija dogodila mi se u Firenci, uz Pariz još jedan predivan grad koji je od samog svog postanka bio utjelovljenje prestiža i moći. Sjedio sam nasuprot legendarnog hotela Savoy ispijajući vjerojatno jednu od najskupljih kava ikada plaćenih u životu po nesnosnoj vrućini i promatrao ulaz u hotel. Ljude koji slučajno prolaze kao i one koji ulaze ili izlaze iz hotela… Moram priznati da je tu situacija bila ponešto bolja jer se u relativno kratkom vremenskom periodu pojavilo nekoliko dama s Birkin torbom u ruci i u sličnom besprijekornom stilskom izdanju. Napokon, moja druga potraga za Birkinicom je uspješno završena. Sve te predivne žene, bez obzira na godine, imale su nešto zajedničko. Sve su redom uglađene do najsitnijih detalja i bez obzira koliko bile stilski različite, djelovale su izrazito sigurno u sebe s jasnom percepcijom sebe i svog društvenog položaja. Na svima njima Birkin torba djeluje sasvim normalno i prirodno. U svim tim prizorima svjedočio sam autentičnosti postojanja, ono što je za neke nedostižan luksuz za neke je sasvim normalan svakodnevni uporabni predmet kojem se ne poklanja posebna pažnja.
On je originalan i autentičan poput prizora u kojem ga promatramo. Uvjerenja sam da sve te vlasnice jedne od najskupljih torbi na svijetu žive život uz originale. Žive svoju vlastitu istinu. U svakom trenutku svjesne su vlastitog postojanja. Sjetimo se opet djevojke iz tramvaja. Što ona zapravo živi?
I sama Jane Birkin po kojoj je znamenita i cijenjena torba dobila ime, toliko cijenjena da su današnji burzovni stručnjaci ocijenili da je ulaganje u original Birkin torbu jedna od najsigurnijih investicija današnjice, posjeduje samo jedan primjerak torbe koji nosi godinama da bi je tek onda zamijenila za drugu, a svoju staru imenjakinju prodala i novac donirala u dobrotvorne svrhe. Samim time je unikatna i posebna baš poput i torbe koja nosi njezino ime.
U životu je jako bitno znati gdje pripadamo. Vjerujem da se svi sjećamo scene iz kultne serije „Sex i grad“ kada je Samantha Jones poželjela crvenu Birkin torbu te je izgovorom da joj torba treba za poznatu klijenticu preskočila listu čekanja da bi na kraju ostala i bez klijentice i bez torbe.
Birkin torba ne samo da je jedna od najskupljih torbi, statusni simbol te pokazatelj društvene moći i prestiža, ovisno kako je promatramo, već je i zaista rijedak primjer ultimativnog luksuza.
Jedinstven unikatan predmet lišen bilo kakve suvišne estetike, samim tim i bezvremenski, jedino u slučaju autentične pripadnosti ima svoj iskonski smisao.
