Aba Tomičić: "Kad odrastem, bit ću Max Mara"

Aba Tomičić dizajnersko je ime koje zadnjih nekoliko sezona nadmašuje samo sebe. Naime, Aba je prije nekoliko sezona bila tek debitantsko ime zagrebačkog Dreft Fashion Weeka Zagreb, a danas je samo nekoliko godina nakon prvog predstavljanja respektabilno dizajnersko ime na našoj domaćoj sceni. Abina kreativnost ne jenjava te nas sa svakom svojom revijom uvodi u neku novu modnu priču pa jedva čekamo što će predstaviti sljedeće. Aba je tako do sada pokazala da odlično pliva i u kostimografskim vodama predstavivši kolekciju inspiriranu „Čarobnjakom iz Oza“, pokazala je da zna zadovoljiti klasičarke kolekcijom za ovu jesen/zimu, a svojom zadnjom kolekcijom za nadolazeće proljeće/ljeto s primjesama rocka da uopće ne znamo što od nje možemo očekivati.

Jedno je sigurno, Aba Tomičić ime je za koje ćete sigurno još puno puta čuti. Samozatajna i pomalo sramežljiva dizajnerica koja je ujedno i majka tri preslatka sinčića nije jedna od onih koja puno priča, a malo radi. Aba cijelu svoju kolekciju izrađuje u potpunosti sama te pušta da njena odjeća govori sama za sebe. Ipak, povodom otvaranja ateliera koji je otvorila s kolegicom Sonjom Lamut u Novoj Vesi uspjeli smo iz nje izvući nekoliko odgovora. Aba nam je ispričala sve o svojim dizajnerskim početcima, svakodnevnim borbama u modnoj industriji u Hrvatskoj kao i o svojim budućim planovima.

  • Kad ste se odlučili baviti modnim dizajnom i zašto, kako je tekao vaš dizajnerski put, gdje je bila vaša prva samostalna revija i je li bilo teško krenuti u dizajnerske vode?

Odrasla sam u pravoj umjetničkoj obitelji gdje su umjetnost i dizajn oduvijek bili sastavni dio mog života, a kada se to točno iskristaliziralo u smjeru modnog dizajna, zaista ne bih znala reći. U vrijeme kada sam upisala „Školu primjenjene umjetnosti“ nisam više razmišljala ni o čemu drugom. Nakon upisa na TTF, nekako sam polako počela zaboravljati svoje snove i dopustila sam nekim svojim drugim interesima da me odvedu u "krivom" smjeru. U međuvremenu sam postala mama tri najljepša mala muškarca i neko vrijeme logično sam bila posvećena samo njima. Kreativni dio mene javljao bi se svako malo, a ja bih ga silno pokušavala ušutkati no kako je to u meni stalno kuhalo, odlučila sam se ipak vratiti svojoj staroj ljubavi. Upisala sam modno učilište Profokus i opet počela sanjati. Prvu pravu priliku dobila sam nakon što sam se prijavila na natječaj za Pret-a-design u sklopu Dreft Fashion Weeka Zagreb. Poslala sam svoje crteže i zahvaljujući povjerenju koje mi je ukazao tim DFWZ-a dobila sam prvu priliku za samostalnim prikazivanjem pod svojim imenom.

Je li bilo teško? Pa da, meni je bilo teško. Nisam baš neki hrabri lik i ideja da se nekome na taj način otvorim, pokažem što radim i da moj rad bude podložan javnoj kritici je za mene bila jako teška i moram priznati da se ni danas ne nosim lagano sa tim. No s obzirom da je to sastavni dio mog sna koji evo i dalje nastavljam sanjati, prihvaćam to.

  • Da niste dizajnerica, čime biste se bavili?

Jako volim "život" iza pozornice jer obožavam kreativni "kaos" koji vlada u backstageu i iza svih kamera i glamura i vrlo jednostavno bih se mogla zamisliti u nekom od tih poslova. Uz to, obožavam crtanje koje je moja ljubav još iz srednjoškolskih dana. Nažalost, crtanje iziskuje jako puno vremena, a toga nekako trenutno baš i nemam. Jednog dana...

Aba Tomičić s/s 2013
  • Posljednjom kolekcijom oduševili ste modnu kritiku i publiku, što možemo očekivati od sljedeće kolekcije?

S obzirom da volim različite modne priče i sljedeća će kolekcija zasigurno ići u skroz drugačijem smjeru od ove zadnje.

  • Čini se kako svakom novom kolekcijom napredujete i nadmašujete samu sebu. Nakon svake revije kad pomislite kako ste poslije nje iskusniji i “pametniji” biste li ipak nešto mijenjali na njoj?

Točno tako, uvijek postoji nešto što bih mijenjala jer nikad nisam zadovoljna do kraja.

  • Što vas inspirira, jesu li to vaši kupci ili nešto oko vas?

Inspiracija mi oduvijek dolazi iz različitih smjerova. To je najčešće neka mala sitnica koja se onda u mojoj glavi slaže oblikuje i preoblikuje, a u trenutku kada je ideja skroz formirana i čista, najčešće se više ne mogu sjetiti te sitnice koja ju je pokrenula i potaknula cijelu priču.

Aba Tomičić s/s 2012
  • Postoji li neki domaći ili strani dizajner čiji rad posebno cijenite? Kako se nosite s konkurencijom na domaćem tržištu?

Postoji puno dizajnera kojima se divim i čiji rad cijenim, a kako volim puno različitih stilova tako volim i puno različitih dizajnera. Neki od naših dizajnera kojima se svakako divim su Teo Perić koji je tako profinjen i ženstven, Madam Demode i Tamara Bombardelli koje su mi super u svom avangardnom stilu, Aleksandra Dojčinović kojoj treba skinuti kapu na savršenom omjeru kreativnosti i poslovnom duhu kojem svi težimo, koliko god nam je to teško priznati. Odličan mi je i Matija Ćop koji je pravi mladi modni umjetnik. Tu je i Mani koji je na zadnjem DFWZ-u pokazao svoj talent u punom sjaju. Mislim da je on jedan od onih dizajnera koji će "pokoriti" našu modnu scenu. Sviđaju mi se i Etna Maar i Ivona Martinko, a daleko najjači od svih mi je svakako LINK. Oni nude najbolji spoj finoće, nosivosti i avangarde i imaju apsolutno najsnažniji potpis na našoj sceni.

Sonju Lamut namjerno ne spominjem jer sam tu previše subjektivna. Sonja i ja smo jako dobre prijateljice i kolegice pa svaku njenu kolekciju na neki način i osobno proživljavam no zaista smatram kako Sonja zaista je u samom vrhu naše domaće mode. Stvarno cijenim puno naših dizajnera i s obzirom na uvjete u kojima stvaraju mislim da im se svakako treba odati respekt!

Od stranih dizajnera također se divim različitima, od klasičara poput MaxMare i Donne Karan do umjetnika kakav je Galliano ili pokojni McQueen.

Što se konkurencije tiče mislim kako smo mi vrlo mala zemlja, malo tržište s puno dizajnera i malo proizvodnje. Smatram kako ta situacija baš i nije dobra za sam dizajn no otvara vrata unikatima i malim serijama, a to naši kupci prepoznaju. Oni se vrlo brzo pronalaze u nečijem potpisu, pa tako i u mom te se vežu za određenog dizajnera što im omogućava da budu jedinstveni i posebni u svom modnom izričaju. A na nama dizajnerima je da ih kvalitetom zadržimo.

Aba s/s 2013
  • U današnje vrijeme, uvjeti na domaćoj modnoj sceni i nisu najbolji, je li teško iz sezonu u sezonu kupovati materijale, izbacivati kolekcije unaprijed i organizirati revije?

Da, mislim da je svima jako teško. Naročito je teško zadovoljiti svoje vlastite kriterije i dalje napredovati u radu.

  • Što mislite da je potrebno, da fali domaćoj sceni? Bolja industrija, investicije ili nešto treće?

Fali nam sve i svašta, a u stvari nam ne fali ništa. Kao da je sve nekako postavljeno na krivim nogama i to još podosta davno. Prije je postojala proizvodnja, ali je dizajn bio totalno podcijenjen što i je jedan od razloga propasti proizvodnje. Danas postoji respektabilan dizajn, ali njemu prijeti propast jer nema proizvodnje. Činjenica je da će se u današnjim financijskim uvjetima stvari teško brzo promijeniti i postaviti na pravo mjesto. Ipak, mislim kako je ono čega nam najviše fali međusobno poštovanje, uvažavanje i na taj način otvaranje vrata raznim suradnjama koje bi eventualno dovele do nekog oporavka.

  • Iako ih gotovo nema, kako se nosite s kritikama, mislite li da su svi koji ih se usude davati dovoljno kompetentni za njih? Što mislite o sve većoj bloggerskoj sceni?

Ja sam jedna od onih koji kritiku izuzetno cijene, a pitanje kompetencije bi se moglo postaviti u svim poslovima i raznim drugim industrijama i područjima. Kritike uvijek nastojim sve pročitati ma kako mi to ponekad bilo teško. S vremenom sam i izgradila svoje mišljenje o kompetenciji pojedinih kritičara tako da su mi nečija mišljenja definitivno važnija od mišljenja drugih i mislim da imamo nekoliko zaista kompetentnih ljudi koji imaju ogromno znanje i kulturu, a modu imaju u malom prstu. Mišljenje takvih ljudi svakako ne treba zanemariti i takvu kritiku treba cijeniti. Jednako tako ima i onih koji jednostavno moraju biti "svakom loncu poklopac" i nekada se čini kao da im je to jedini smisao. Nemaju dovoljno kulture niti znanja, njihov način komunikacije je na nivou osnovne škole i obraćaju se ljudima s visine i bez imalo takta što još i smatraju svojom snagom, a ne slabosti.

U svakom slučaju, kritici se ne smije zatvarati vrata, samo je se mora naučiti čuti i naučiti pročitati. Pred dobrom kritikom, a pri tome ne mislim na nečije tepanje, treba progutati ego što je uvijek jako teško i dozvoliti da nas ona oblikuje u boljem smjeru.

Što se modnih bloggera tiče, mislim da oni predstavljaju novi način interakcije između mode, odnosno trenda i stila. Oni su "here to stay" način komuniciranja koji odgovara današnjem urbanom i užurbanom ritmu života i kao takve ih treba respektirati. Isto kao i u drugim stvarima vrlo brzo se iskristaliziraju oni koji imaju što za "reći" i oni koji baš i nemaju. Ja osobno nemam naviku otvarati „outfit“ postove i nisu mi baš pretjerano interesantni, međutim, izuzetno su mi zanimljivi oni bloggeri koji povezuju modu sa drugim umjetnostima, naročito umjetničkom fotografijom, ali i drugim sferama života, tj. oni koji stavljaju modu u neki širi aspekt.

Aba Tomičić s/s 2012
  • Koliko vremena vam je potrebno za izradu kolekcije i kako izgleda cijeli taj proces?

Ideja za kolekciju mi se najčešće dugo kuha, a kada mi cijela priča "sjedne" stavljam sve na papir pa je dodatno "pročišćavam". Nakon toga krećem u potragu za materijalom, sama izrađujem konstrukcije i krojeve i na kraju šivam. S obzirom da za sada radim sve sama, vrijeme za izradu kolekcije je dosta dugo i nažalost, uvjetovano i nekim drugim poslovima koje moram paralelno odrađivati.

  • S kojim materijalima najviše volite raditi?

Materijal mi je "samo" alat u izradi odjevnog predmeta pa stoga različiti materijali pričaju različitu priču. Svaki mi je drag, ovisno što radim od njega i što želim postići s njime.

  • Kakve žene vidite u svom dizajnu?

Različite.

  • Da možete odabrati neku slavnu Hrvaticu za zaštitno lice, koja bi to bila?

Sad ste me uhvatili na prepad, zaista nemam pojma. Svakako ću razmisliti o tome do snimanja kampanje.

Atelier Abe Tomičić i Sonje Lamut na Novoj Vesi
  • Nedavno ste s kolegicom Sonjom Lamut otvorili atelier, kako je došlo do zajedničke suradnje? Je li to sad vaše malo kreativno mjesto za stvaranje?

Sonja i ja smo zajedno pohađale Profokus i od prvog dana se držimo zajedno. Zajednički prostor je u našem slučaju jednostavno bio logičan slijed i za sada super funkcioniramo!

  • Sada kad ste otvorili atelier, kakvi su vam planovi za budućnost? Što bi voljeli ostvariti sa svojom modnom markom Aba?

Planovi su mi uvijek više-manje isti. U skladu s uvjetima koje imam, polako, ali sigurno raditi na kvaliteti moje marke. Nedavno sam u šali rekla "kada narastem, biti ću MaxMara."
Iako zvuči blesavo, to i nastojim. Možda ne baš MaxMara, ali Aba definitivno.


Slični članci: