Doktor za film, Vuk Radić:

Zakašnjela analiza filmskog programa Food Film Festivala na Zrinjevcu

Imam dobru vijesti i lošu vijest. S obzirom da nisam negativna osoba počet ću s dobrom vijesti, pa da se svi možemo razveseliti. Znate onaj video dva kineska kuhara, jedan je totalni umjetnik drugi radi street food? Sigurno vam se barem jednom pojavio na Facebook feedu. Onaj prijatelj iz srednje škole s kojim se niste čuli dvanaest godina ga je morao okačiti na svoj zid. Svidio vam se video, ipak je dosta sumanut (ako niste pogledali, učinite to sada), lajkali bi ga da i drugi vaši prijatelji vide o čemu se radi, ali niste se s tim tipom čuli 12 godina. A u školi je bio malo čudan. Danas, iako ima trideset godina i čuli ste da je završio faks, umjesto profilne slike ima sliku Marija Mandžukića, pa je vrlo moguće da je još čudniji. E sada, ako mu lajkate status, šanse su da ćete na sebe svaliti nepotrebnu pažnju. A to ne želite. Pa vaši prijatelji nisu saznali za taj video. Dobra vijest - riječ je o Kineskom filmu Oluja na tanjuru i prikazivat će se na ovogodišnjem Food Film Festivalu. Ne Food Film Festivalu u Berlinu ili Mexicu, ako tamo uopće postoje. Nego na Food Film Festivalu u Zagrebu. Pa možete povesti prijatelje i uživo im pokazati koliko je sumanut film, bez da vas idućih 7 godina proganja neki tip kojeg niste voljeli u srednjoj školi ispitujući vas kad ćete na kavu i šaljući vam u inbox videe Ivana Pernara.

A sad loša vijest. Ja sam glup. Jedan od najvećih živućih urednika ove regije, Miro Par, skromni urednik ni malo skromnog Wall.hr portala, zamolio me da mu složim neki kratki tekstić o tome što će se sve moći gledati na Food Film Festivalu. Vodič kroz filmove o hrani. Zamolio me to prije mjesec dana. Možda čak i dva? Bacio sam pogled na page festivala da vidim kada kreće i zatefterio si neki vikend u devetom mjesecu kada trebam napisati tekst.

Tu dolazimo do važnosti moje monumentalne gluposti.

Festival je počeo jučer.

Znate koji film se jučer prikazivao?

Pretpostavljam da već vidite kuda ovo ide.

Da, Oluja na tanjuru.

Glavni razlog zašto sam pristao napisati ovaj mali vodič bila je Oluja na tanjuru. Samo zato što mi se čini urnebesno zabavan film i mislim da ga svi trebaju pogledati. Eto vam kad se na mene oslanjate. Srećom, iako je Food Film Festival počeo jučer, danas se možete zaletjeti do Zrinjevca i baciti pogled na neke dosta zabavne filmove. I pritom pojesti nešto. Ako ne stignete danas, možete sutra, ili preksutra. Ili dan nakon toga. Ili bilo koji dan do iduće subote. Jedino što ne možete je otići natrag u vrijeme i pogledati Oluju na tanjuru. Nema na čemu. Inače, svi filmovi počinju u 20.30 na Zrinjevcu.

Ako ovaj tekst kojim slučajem uspijem završiti na vrijeme, a šanse su vrlo minimalne, danas, u subotu (opaska urednika: nije ga uspio završiti na vrijeme i film koji će vam preporučiti u nastavku rečenice također je već odgledan, ali na svu sreću ovaj Festival nudi još mnoštvo toga što naš kućni doktor za film, Vuk Radić, ne može uprskati), odite pogledati Tost, film po autobiografiji jednog od većih britanskih pisaca o hrani Nigelu Slateru. Isplati se pogledati Tost samo da vidite koliko vam je dobro što živite u državi koja cijeni finu kuhinju. Tost je praktički parodija katastrofalne britanske kuhinje, jer malom Nigelu majka permanentno kuha hranu iz konzervi koja je konzistencije pirea koji je doživio prometnu nesreću. Pa Nigel mora cijeli život samo tost. Zvuči depresivno, i je, ali isto tako je neviđeno inspirativna priča o postignućima koja možemo napraviti kada smo suočeni s katastrofom. Slater je toliko užasnut kuhanjem svoje majke da je odlučio postati jedan od najboljih kuhara u Engleskoj. I uspio u tome.

Nastavljamo s inspirativnim filmovima u nedjelju. Osnivač, odnosno The Founder. E, ako vas ovo ne natjera da odete pronaći nekog malog poduzetnika koji ima dobru ideju kako bi mu je mogli oteti i pretvoriti u carstvo vrijedno milijarde dolara, onda ništa neće. Osnivač, kako mu ime kaže, je film o osnivaču McDonald'sa, odnosno priča o tipu koji je našao dva brata McDonald kako peku burgere u svom malom štandu i uvjerio ih da mu daju prava da franšizira njihov biznis po cijelom svijetu. Zato sada imamo McDonald’s. Kul.

Malo manje je inspirativno u ponedjeljak, ali ništa manje dobro. Potpuni stranci je na trenutke urnebesan, a na trenutke srcedrapajući talijanski film o grupi prijatelja koja se nađe na večeri. Naravno, idealna ideja za mirnu večeru s prijateljima je s njima podijeliti sadržaj poruka na mobitelu, a s njima i najveće tajne koje imaju u životu. Što je najgore što se može dogoditi? Potpuni kaos, eto što.

Utorak zvuči fino - Suši na meksički način. Realno, tko ne voli meksičku hranu? Tko ne voli sushi? Svi vole i jedno i drugo. Spojite ih zajedno i moraju biti fini. Nažalost, ovo je film, pa nećemo moći probati meksički sushi. Ali ako vam treba neki feel good film, ovo je stvar za vas. Juanita je mlada samohrana majka koja odluči postati sushi chef, iako je krive rase i krivog spola. A kako to obično ide kada se mlada samohrana majka u filmovima mora boriti s nepremostivim preprekama u filmovima, pustit ćemo koju suzu prije nego na kraju pobijedi.

Srijeda zvuči manje fino. Mravi na škampu nisu apetitlih. Srećom, ovo nije art film u kojem moramo gledati mrave kako proždiru škampe. Nope, ovo je dokumentarac o Nomi, najboljem restoranu na svijetu koji više ne postoji, i vlasniku/kuharu Reneu Redzepiju. O Redzepiju i Nomi napisane su tisuće članaka, snimljeno je stotine videa za internet i nekoliko desetaka dokumentaraca. Na žalost, Mrave na škampu nisam gledao, ali kažu da ako želite pogledati samo jedan dokumentarac da bi shvatili zašto je Noma tako kul, onda je to ovaj.

Babettina gozba je ozbiljan klasik i možda jedan od najboljih zaboravljenih filmova o hrani ikad snimljenih, a možete ga pogledati u četvrtak. Babettina gozba je suptilan film. Iako je riječ o filmu koji prikazuje puno više od obične gozbe, na neponovljiv način nam pokazuje senzualnost hrane. Iako je riječ o Danskom filmu, vrlo vjerojatno je najljepša ljubavna poruka francuskoj kuhinji. Glupo je da vam pričam o čemu se radi. Ako ga niste gledali, odite. Ako jeste, idite još jednom.

Vatel, koji je povijesna drama o Françoisu Vatelu, velikom kuharu koji je radio na dvoru kralja Luija XIV i pritom mu zavodio ljubavnicu, možete pogledati u petak, a na kraju, u subotu, bi trebali baciti pogled an Teatar života. Čisto da vam stavi neke stvari u perspektivu. Naime, Teatar života je dokumentarac o spektakularnoj gurmanskoj javnoj kuhinji koju su postavili Massimo Bottura, Mario Batali, Rene Redzepi i Alain Ducasse, sve vrhunski kuhari, kako bi iskoristili hranu koja će se baciti za vrijeme Expoa u Milanu i skuhali hranu za one koji si ne mogu priuštiti hranu.

Prvo ćete shvatiti koliko hrane bez veze bacate u smeće. A onda kako ta hrana može pomoći drugima.

Tako da, gledajte na vlastitu odgovornost. I, ne zaboravite ponijeti maramice. 


Slični članci: