Već godinama je televizijska serija „Momci s Madisona“ nešto najbolje što je televizijska produkcija ikada ponudila, a glumac Jon Hamm u ulozi Dona Drapera jedan je od najseksipilnijih glumaca. Radnja serije započela je sredinom šezdesetih godina, Don Draper je marketinški stručnjak, jedan od najboljih u svom poslu, u braku je, ima troje djece i vara ženu. Njegova emotivna nestabilnost i neprestani poslovni problemi pogonsko su gorivo serije čijih je prvih četiri sezone prikazano na HRT-u dok se u Americi trenutno prikazuje šesta sezona.
Jon Hamm, kada smo ga susreli zbog intervjua za Wall.hr, izgleda upravo kao i Don Draper u seriji. Elegantan, odijelo mu stoji kao saliveno, crna kosa uredno počešljana, bio je vrlo ležeran tijekom intervjua. A i njegova nevjenčana surpruga Jennifer Westfeld koja je prisustvovala intervjuu izgleda jednako prelijepo.
Wall.hr: U Hrvatskoj je nedavno prikazana četvrta sezona serije „Momci s Madisona“, sezona za koju ste i sami rekli da je drugačija.
- Četvrta sezona je nevjerojatno mračna i ne znam bi li je mogao sumirati u nekoliko rečenica. Lik koji glumim je prilično kompliciran i za mene je to bilo jako teško za odglumiti. Ujedno je to bio izazov. Za razliku od mnogih drugih iskustava koje sam imao radeći na televiziji, snimanje četvrte sezone za mene je jedan dan bio uništavajuće iskustvo, ali već drugog dana bilo je opuštajuće. To je ono što seriju „Momci s Madisona“ čini uzbudljivom za jako puno gledatelja. Nikada ne znaš što ćeš dobiti kada uključiš televiziju, jedna epizoda je luda, zabavna, već druga je strašno mračna, dok je treća mješavina svega toga. Četvrta sezona je rezultat svega što je građeno u prve tri sezone, da bi zatim došlo do urušavanja. Matt Wiener, autor serije, bio je vrlo jasan kada smo razgovarali na početku snimanja četvrte sezone. Pročitao sam scenarij za prvih pet epizoda i rekao mu „Što je ovo, pa zar ćeš me dati ubiti?“ na što je on odgovorio „Ne, biti će još gore od toga“. Ja sam samo rekao „Sranje!“.
Wall.hr: Možete li se prisjetiti kako je sve počelo, kako ste prihvatili ulogu u seriji „Momci s Madisona“?
- Kada sam čitao scenarij za pilot epizodu, znao sam da je to jedan od najboljih scenarija koje sam čitao u svojoj karijeri. Kao i kada snimate nezavisni film, od dobrog scenarija pa do konačne realizacije može se dogoditi mnogo toga lošeg. Na sreću, u slučaju ove serije, mnogo toga dobrog se dogodilo. Imali smo odličnu podršku tv postaje i nevjerojatno talentirane glumce.
Wall.hr: „Momci s Madisona“ nisu samo izuzetno gledana tv serija, to je i kulturološki fenomen.
- To je nešto što me pozitivno iznenadilo.
Wall.hr: Jeste li se navikli na popularnost koju vam je ova serija donijela?
- Nisam i nikada neću. Ponekad se osjećam smiješno zbog svega toga. U svojoj glavi, ja sam još uvijek onaj blesavi dečko koji je odrastao u St. Louisu, u državi Missouri. Zato je sve ovo što mi se dogodilo s jedne strane vrlo uzbudljivo, ali s druge strane je nestvarno.
Wall.hr: Koju krivu pretpostavku ljudi imaju o vama temeljenu na liku koji glumite?
- Imao sam sreću da sam posljednjih godina glumio brojne likove koji nemaju veze s likom Dona Drapera iz serije „Momci s Madisona“. Mogao sam odabrati drugačiji put, uloge koje podsjećaju na Dona Drapera, ali odlučio sam drugačije. Imao sam sreću da sam radio s ljudima koji me cijene i koji su mi dali priliku da glumim likove koji nemaju veze s onim što radim u seriji „Momci s Madisona“. Znate, kada jednom neku ulogu dobro odglumite, onda će vam nuditi da to ponavljate do iznemoglosti. Ali ja sam želio dokazati da mogu glumiti različite likove tako da mi ubuduće mogu nuditi raznolike uloge.
Wall.hr: Postoji li ludi trenutak u vašoj karijeri kada ste poželjeli otvoriti bocu šampanjca jer vam se dogodilo nešto nevjerojatno?
- Sjećam se da su mi prije nekoliko godina ponudili da gostujem kao voditelj komičarske serije Saturday Night Live. Od svoje sedme godine gledam tu seriju, obožavam je, ali morao sam odbiti njihovu ponudu. Naime, moja supruga Jennifer Westfeld i ja dugo smo vremena planirali odmor, taman je završilo snimanje serije „Momci s Madisona“ i mi smo otišli u Grčku. Snimanje epizode serije Saturday Night Live trebalo se dogoditi usred mog odmora te sam stoga odbio njihovu ponudu, ali sam samome sebi rekao „ovo se neće više nikada dogoditi“. Po povratku iz Grčke ponovno su me pitali bi li gostovao kao voditelj i ja sam odmah pristao. Sjećam se točno, 15. listopada 2009. godine, u subotu u 23.30 sati , vodio sam emisiju Saturday Night Live.
Wall.hr: Ono što je zanimljivo iz današnje prizme jest da većina likova u seriji „Momci s Madisona“ neprestano puši.
- Mislite li da je pušenje štetno? To je vrlo hrabra tvrdnja. A sada ozbiljno, postoji razlog zašto na televiziji nećete vidjeti ljude kako puše cigarete. Matt Weinre zna tu priču bolje no ja, ali koliko znam, u ranoj fazi nastanka serije on ju je ponudio jednog drugoj tv postaji gdje su mu rekli „OK, uzimamo seriju, ali nitko ne smije pušiti“. Matt je odgovorio kako u tom slučaju ne može snimiti seriju jer svi njegovi likovi puše. Sjećam se svog oca, bio je poslovnjak u šezdesetim i sedamdesetim godinama prošlog stoljeća koji je pušio dvije kutije dnevno i to je tada bilo normalno. Pušilo se dok si nekog čekao, kada si išao kod liječnika, bilo gdje i bilo kada, čak i dok si se vozio u liftu. Dakle, pušenje je bilo dio životnog stila i mislim da je Matt bio u pravu kada im je rekao kako ne želi neku sanitaniziranu verziju svoje serije. I zbog pušenja ljudi su dobro prihvatili ovu seriju.
Wall.hr: Koji je po vama razlog uspjeha serije, je li to retro šarm?
- Mogao bih vam sat vremena pričati o razlozima velike gledanosti, ali za to nemamo vremena. Postoji nekoliko razina zbog kojih je serija tako uspješna. Na jednoj razini, ljudi s uzbuđenjem gledaju kako je bilo živjeti u drugačijem vremenu za kojeg mnogi misle da je bilo bolje no ovo sadašnje, ali kada bolje pogledate, uopće nije bilo bolje. Ako ste bili bogati bijelac, to je vrijeme bilo savršeno, ali ako ste bili siromašni crnac ili čak crnkinja, onda to nikako nije bilo dobro vrijeme za vas. Zato mislim da je taj retro šarm zapravo mit koji ova serija želi istražiti. Činjenica da je serija smještena u nevjerojatno stilizirano, nevjerojatno kreativno, nevjerojatno intelektualno vrijeme, ne samo u američkoj već i u svjetskoj kulturi, a sve to služi kao dodatak ironičnom utjecaju, dramatičnom utjecaju, kulturološkom utjecaju na živote ljudi u to vrijeme.
Wall.hr: Postali ste ikona stila glumeći Dona Drapera, jeste li i privatno promijenili stil odijevanja zbog odijela koja nosite u seriji?
- Ne. Promijenio se stil mog oblačenja samo kada se trebam susresti s novinarima, ali to je zato jer me tada drugi ljudi odijevaju. Kada sam odlučujem o tome što ću odjenuti, onda se držim traperica i majica. Što je, odmah vas podsjećam na Michaela Moorea? Pa njegove filmove volim, slažem se s njegovim političkim stavovima, ali mislim da se ipak odijevam malo bolje od njega. Kada smo stvarali seriju, imali smo sreću da nas je odmah podržao dizajner Michael Kors koji je stvorio liniju temeljenu na ovoj seriji. Ja sam se oduševio kada je to napravio i Giorgio Armani. Ne samo ja, svi glumci iz serije smatramo se sretnicima jer su brojni dizajneri ponudili da nas odijevaju.
Wall.hr: Koliko vam je serija „Momci s Madisona“ pomogla u stvaranju ovog filma „Friends with Kids“ koji je režirala Jennifer Westfeld?
- Kada snimate mali, nezavisni, film kao što je „Friends with Kids“ onda se morate nositi s ludilom koje snimanje takvog filma donosi sa sobom. Ludilo stvara potraga za novcem kojim bi snimili film, obilaženje agenata, menadžera, odvjetnika preko kojih dolazite do glumaca koje bi željeli u filmu pri čemu nikome ne možete obećati milijun dolara jer je to mali film. Zato vam preostaje da kažete tim glumcima „sjećaš se kada smo nekada radili zajedno, zar ne bi bilo zabavno da snimimo film zajedno“. Kada imate prijatelje, jer ste nekada nešto radili zajedno, onda sve postaje nekako lakše.
