Kada je prije dvije godine osvojila nagradu za najbolju glumicu na filmskom festivalu u Cannesu i to za ulogu u filmu „Melankolija“, Kirsten Dunst (31) je doživjela vrhunac karijere. Za mlađu generaciju, njezin vrhunac karijere vjerojatno je uloga u trilogiji „Spider-Man“, a oni stariji sa zanimanjem će pogledati film „Na putu“, temeljen na istoimenoj kultnoj knjizi Jacka Kerouaca. Film se počeo prikazivati prošlog mjeseca u hrvatskim kinima i tim smo povodom ekskluzivno razgovarali sa Kirsten Dunst. U filmu ona glumi Carolyn Cassady, suprugu Neala Cassadyja, na temelju čijeg života je Jack Kerouac napisao knjigu. A 23. svibnja u hrvatska kina došao je film „Djeveruše pod gasom“, komedija u kojoj Kirsten Dunst ima glavnu ulogu.
Kirsten Dunst je još kao djevojčica postala glumica, s 12 godina glumila je pored Toma Cruisea u filmu „Intervju s vampirom“, s 13 je glumila u hitu „Jumanji“, ali tako rana glumačka slava nije ju promijenila što se moglo i primijetiti tijekom našeg intervjua kada se ponašala poput obične djevojke iz susjedstva.
Prije dvije godine osvojili ste nagradu u Cannesu za najbolju glumicu za ulogu u filmu „Melankolija“. Kako se sada, s vremenskim odmakom, osjećate?
- Bila sam jako počašćena s tom nagradom tako da sada imam osjećaj da sam dio povijesti Cannesa. To je za mene poseban osjećaj. Znam da mnogi pamte taj film i taj Cannes po konferenciji za novinare kada je redatelj „Melankolije“ Lars von Trier spominjao naciste zbog čega je izbačen s festivala. Iskreno, meni je njega žao. Koliko znam, godinu dana nakon toga on je još uvijek uzbuđen zbog tog incidenta, što je doista tužno.
Lars von Trier sada dovršava svoj novi film „Nimfomanka“.
- Da mi je ponudio ulogu u tom filmu, sigurno bi je prihvatila.
Nakon filma „Melankolija“ došao je film „Na putu“. Koliko je knjiga Jacka Kerouaca djelovala na vas u vašim formativnim godinama?
- Kada sam bila mlada, bila sam navučena na ženske spisateljice poput Silvie Plat i knjige poput „Razum i osjećaji“. Knjigu „Na cesti“ pročitala sam samo zato što je to bila omiljena knjiga dečka u kojeg sam bila zaljubljena. Imala sam tada 16 godina i, moram priznati, nisam najbolje shvatila tu knjigu. Činilo mi se da je to više knjiga za dečke. Znam da se nećete složiti sa mnom, ali tako je to bilo u mom slučaju.
Ako ste smatrali da je to knjiga za dečke, zašto ste prihvatili ulogu u filmu?
- Ipak je to jedna od najznačajnijih knjiga u povijesti američke književnosti. A to je dovoljno da bi prihvatili ulogu. Da ne spominjem koliko mi se sviđao odabir glumaca u filmu kao i redatelj Walter Salles. Zbog ove sam uloge odmah pročitala knjigu Carolyn Cassady „Off the Road“, sjajnu knjigu zbog koje je moje istraživanje uloge bilo savršeno. Po meni, Carolyn Cassady je bila iznimno inteligentna, prava renesansna žena. Živjela je na svoj način, odgajala dvoje djece. Ona danas ima 90 godina i živi u Londonu.
Film „Na cesti“ pripremao se godinama. U kojem trenutku ste vi dobili ulogu?
- Da, trebalo je proći puno godina da se ovaj film realizira. Ja sam pristala na ulogu još 2005. godine, nakon prvog razgovora s redateljem Walterom Sallesom. Zato sam jako sretna što je film konačno i snimljen.
Ako cijenite spisateljice, cijenite li po istom principu i redateljice?
- Moj novi film zove se „Djeveruše pod gasom“, režirala ga je Leslye Headland, ali ja ni u jednom trenutku nisam mislila kako se zbiva nešto posebno jer film režira žena. Kada govorimo o režiji, nemam tu podjelu na muškarce i žene. Ako si dobar, onda si dobar, bez obzira na spol. Režija je pretežno muški posao i žene koje se odluče na režiju moraju biti vrlo samosvjesne. Uostalom, kada uđete u taksi, iznenadite se ako vidite da ga vozi žena.
Ipak, redateljica Sofia Coppola je vaša bliska prijateljica.
- Da, voljela bih ponovno snimati film sa Sofiom Coppolom. Ona sada ima novi film „The Bling Ring“, posjetila sam je na snimanju samo da bi se nakratko pojavila u jednoj sceni filma. Sofia Coppola je bila moj uzor, na nju sam uvijek gledala kao na stariju sestru. Ona mi je 1999. godine dala prekrasan poklon, ulogu u filmu „Samoubojstvo djevica“ koji je ispao doista poseban film. Nema puno primjera u Hollywoodu gdje glumci i redatelji razviju tako poseban odnos.
Glumiti ste počeli vrlo rano. Jeste li u jednom trenutku pomislili da ste odrasli te da morate uzeti stvari u svoje ruke glede svoje karijere?
- Razmišljala sam na taj način, ali davno. Razmišljala sam tako kada sam imala 18 godina. Imam osjećaj da moja samosvjesnost s vremena na vrijeme dolazi i odlazi. Ponekad se osjećam vrlo snažno, ponekad baš i ne. Vjerojatno mi je u razvoju samosvjesnosti pomoglo to što sam se vrlo rano počela baviti glumom tako da se kasnije nisam dala impresionirati Hollywoodom i glumačkim poslom. Hollywoodska slava pretvara neke ljude u monstrume, a neki ostaju sasvim normalni. Mislim da je tajna u odgoju i pogledima na život. Ja ni za čim ne žalim i jako sam sretna što sam glumica.
I vi ste se počeli baviti režijom, režirali ste dva kratka filma.
- Da, jer imam dovoljno samopouzdanja koje sam stekla radeći u Hollywoodu od malih nogu. Sofia Coppola me inspirirala i mislim da će se s vremenom pojavljivati sve više redateljica. Nadam se da ću i ja jednog dana režirati dugometražni film.
Koje filmove ste gledali kao djevojčica, ima li neki zbog kojeg ste odlučili postati glumica?
- Kao djevojčica sam gledala crtane filmove s tatom, kada sam malo porasla počela sam gledati i ostale filmove, ali nije bilo niti jednog zbog kojeg sam odlučila postati glumica. Tek kasnije, kada sam vidjela film „Noćni portir“ sa Charlotte Rampling pomislila sam „ovaj posao nudi doista raznolike prilike“. Ta me uloga potpuno šokirala. Imala sam 20 godina kada sam počela gledati razne filmove i upravo su me takvi filmovi inspirirali.
Jedna generacija pamtiti će vas po ulozi u trilogiji „Spider-Man“. Kako sada gledate na taj filmski serijal koji se nastavio s novim glumcima i novim redateljima?
- Meni je sve to zabavno. Sasvim je logično da se nakon nekog vremena producenti odluče na promjene, na snimanje filma iz jednog novog ugla. Barem nisam stara pa da žalim za ulogom. Dovoljno sam mlada tako da se mogu okušati u nekim novim ulogama. Zato nisam tužna zbog odlaska iz „Spider-Mana“.
