Ekskluzivan intervju s Jennifer Westfeldt

Koliko god 42-godišnja Jennifer Westfeldt bila zgodna, u što smo se uvjerili kada smo je intervjuirali za film „Prijatelji“ (Friends with Kids) koji se nedavno prikazivao u hrvatskim kinima, i sama priznaje da je u javnosti najčešće percipiraju kao djevojku, ili ako hoćete nevjenčanu suprugu, Jona Hamma, čuvenog Dona Drapera iz serije „Momci s Madisona“. S jedne strane logično, a s druge strane sasvim nezasluženo, jer Jennifer Westfeldt je producirala, režirala, napisala scenarij te ima glavnu žensku ulogu u filmu „Prijatelji“, pametnoj komediji koja govori što se događa s ljudima u tridesetim godinama kada njihovi prijatelji postaju roditelji, a oni sami nisu u vezi. Nesumnjivo je da film ima autobiografskih elemenata, Jennifer Westfeldt ima 43 godine, Jon Hamm je 13 mjeseci mlađi od nje, zajedno su 14 godina i još nemaju djece.

Naravno da se žene danas pitaju kako je uspjela osvojiti fatalnog Jona Hamma. Nakon što je završila Yale, preselila se u New York, glumila na Broadwayu, da bi se 1998. godine preselila u Los Angeles zbog uloge u tv seriji. Na jednom partyju upoznala je Hamma koji joj je djelovao arogantno, ali kako joj je trebao partner s kojim bi uvježbala dijaloge iz filma za koji je išla na audiciju, ponovno se našla s njim. Na drugom susretu Hamm nije djelovao arogantno i tada je počela njihova veza, između ambiciozne glumice koja želi biti i scenaristica i ambicioznog glumca koji nije mogao dobiti ulogu pa je radio kao konobar. Njezine namjere ostvarile su se prije njegovih, ona je 2001. godine napisala scenarij za film „Kissing Jessica Stein“, pet godina kasnije napisala je scenarij za film „Ira & Abby“, oba je i producirala, dok je Jon Hamm morao čekati sve do 2007. godine kad je dobio ulogu u seriji „Momci s Madisona“. Kao i u prva dva njezina filma, tako i u filmu "Prijatelji“, Jon Hamm ima značajnu ulogu, iako je zapravo Jennifer Westfeldt šefica ove filmske parade.

Naziv filma „Prijatelji“ zaziva dramu s primjesama komedije. Kako bi je vi opisali?

- Rekla bih da ima i drame i komedije. Ovaj film se oslanja na moja prva dva filma za koja sam napisala scenarij tako da se može govoriti o trilogiji. U svim tim filmovima nastojim nuditi subverzivan pogled na životne promjene. Ta promjena se događa i u ovom filmu, to je trenutak kada vaši prijatelji počinju dobivati djecu i tada se vaš odnos spram njih mijenja. Mijenja se i njihov romantičan odnos jednog spram drugog. Adam Scottt i ja glumimo posljednje osobe u našem društvu koji smo samci i koji nemamo djecu. Mi pratimo što se događa sa životima naših prijatelja nakon što su postali roditelji, pratimo kako se odvija njihov ljubavni život nakon rođenja djeteta, razmišljamo možemo li mi to drugačije napraviti i razmišljamo o tome da dobijemo dijete koje bi bilo rezultat našeg prijateljskog i platonskog odnosa. Naravno, naoko savršeni plan ipak ne ide tijekom koji smo mi zamislili. Prikazujemo  tri para koji postaju roditelji, svaki od njih prolazi kroz drugačije faze i drugačije probleme rođenjem djeteta.

Gdje ste pronašli inspiraciju za ovu temu? Ima li u njoj autobiografskih elemenata?

- Na neki način ih ima. Jon Hamm i ja nemamo djece, imamo psa prema kojem se odnosimo kao prema djetetu. U posljednjih pet, šest godina obraćamo pažnju na prijatelje koji imaju malu djecu i moram vam reći da je zabavno gledati te prijatelje koji roditeljstvom prelaze na drugu razinu, razinu kojoj mi ne pripadamo. U tom trenutku postajem zavidna, pitam se je li to nevjerojatno životno iskustvo koje mi nedostaje, ali istovremeno mi nedostaje druženje nasamo s tim prijateljima, prijateljima kakvi su nekada bili. A takvo druženje, nakon što dobiju dijete, imamo tek na prvom rođendanu njihovog djeteta. Najčešće se događa da se možemo susresti s jednim prijateljem, nikako s oboje. Dinamika susreta se mijenja, oni su iscrpljeni, zatim se počinju družiti s osobama koji imaju djecu istog uzrasta. Nema više onog predivnog jedan-na-jedan druženja. U tom smislu, u smislu praćenja prijatelja, ovo je autobiografski film. Da ne bi bila krivo shvaćena, mislim da se u životima ljudi koji dobiju djecu zbivaju prekrasne promjene.

Većina filmova slavi obitelj, čini se da vi ovim filmom želite pokazati kako obitelj može biti opasna.

- Osnova priče kod sva tri para jest da se u prvoj ili prve dvije godine roditeljstva, kada iza sebe ostavljate život kakav ste imali prije rođenja djeteta, stvara pritisak. Ako u vašem odnosu ima problema, onda neće preživjeti taj izazov. No, ako je vaša veza čvrsta, roditeljstvo će je dodatno ojačati i produbiti. I to je ono što u ovom filmu želim istražiti. Nadam se da će se mnogi parovi kroz iskustva koja su sami prošli identificirati s parovima u ovom filmu. U ovom filmu svaki par ima drugačija iskustva glede tranzicije u roditeljstvo dok su likovi koje glumimo Adam Scott i ja subverzivni i atipični. Nijedna tranzicija ne odvija se bez komplikacija, bez duhovitih, ali i tužnih scena i zato sam željela stvoriti komediju punu emocija.

Jedan par u vašem filmu glume Jon Hamm i Kristen Wiig, koji zajedno glume i u filmu „Djeveruše“.

- Da, i Maya Rudolph i Chris O'Dowd glume u filmu „Djeveruše“ kao i u ovom filmu. Oni su naši prijatelji, kao i Adam Scott kojeg poznajemo 12 godina. Većina glumačke ekipe vrlo je bliska, a to je bilo ključno na snimanju filma gdje se likovi poznaju već 15 godina. Ima naravno i iznimki, glumicu Megan Fox smo upoznali na audiciji dok sam Edwarda Burnsa nedavno upoznala i odmah smo našli puno zajedničkih tema za razgovor. Megan Fox savršeno odgovara ulozi koju smo joj dodijelili. Ono što ljudi ne znaju jest da je Megan Fox vrlo zabavna i daleko pametnija no što ljudi mogu zamisliti. Uz to je i prelijepa, ali to nije razlog zašto smo je angažirali. Dugo sam razgovarala s njom tijekom audicije, vidjela te njezine osobine koje ljudi ne vide te se nadam da će im ovaj film pomoći da progledaju kada je ona u pitanju.

Kako je bilo režirati film u kojem glumi Jon Hamm, je li zajednički rad na filmu mogao donijeti neke nesuglasice u vezi?

- Jon je glumio u dva moja filma za kojem sam napisala scenarije i bila producent i stalno mi je davao podršku prilikom snimanja ovog filma. Znate, snimati niskobudžetni film kao što je ovaj je poput odlaska u rat, to vam oduzme godine života. S druge strane, Jon je po mom mišljenju predugo čekao da postane slavan što se konačno dogodilo serijom „Momci s Madisona“. Tijekom tog čekanja nas dvoje smo udružili naše kreativne snage i stvarali filmove. Zato je bilo zadovoljstvo raditi zajedno i na ovom filmu, ponovo proizvesti nešto zajedničko, dovesti naše prijatelje na snimanje filma. Koproducent ovog filma je Jake Kasdan, poznat kao redatelj, njega znam već 14 godina jer sam, kada sam došla u Los Angeles, prvo otišla na audiciju za njegov debitantski film „Zero Effect“. Nisam dobila ulogu ali sam tada upoznala Jona.

Kažete da je Jon Hamm predugo čekao da postane slavan. Je li vam zato sada čudno kada ga vidite ovako popularnog?

- Kada je konačno uspio bila sam silno uzbuđena ali sam se i pitala zašto je trebalo toliko dugo da uspije. Nas dvoje smo 14 godina zajedno. Sjećam se početaka, kada je bio frustriran jer nije mogao dobiti ulogu. Za mene je sve to imalo smisla, jer kada je imao 25 godina izgledao je zrelo, mogao je glumiti muškarce od 40 godina, zato je trebalo vremena da ga se otkrije kao glumca što se dogodilo u njegovim kasnim tridesetim godinama. Jon nema samo lijepo lice, on je vrlo zanimljiva osoba koji ima mnogo toga za pokazati. Mislim da redatelji nisu znali što da rade s njim kada je imao 25 godina. Pred sobom su imali zgodnog frajera koji je istovremeno i kompliciran i mračan i zanimljiv i komičan. Zato meni taj kasni uspjeh ima smisla. A baš zato jer je došao kasno, njegov uspjeh još više cijenim. Mislim da je i za njega i za nas kao par bolje da je uspjeh došao kasnije, nakon što smo oboje prošli uspone i padove.

Kako se nosite s time da je uspjeh donio Jonu Hammu i vojsku obožavateljica?

- Oboje to prihvaćamo kao nešto sasvim normalno. Znate, kada na ovaj naš posao gledate s druge strane, a ja tako i gledam jer sam producirala sva tri svoja filma, onda znam kako je čudno snimati romantične scene ili scene seksa, kada 50 ljudi sjedi okolo i radi svoj posao. To nije ni malo seksi. Oko takvih scena, kao i oko mnogih drugih, treba se posebno potruditi i onda je uvijek zanimljivo vidjeti kakve reakcije publike donose takve scene.

Vi ste i producentica i redateljica i scenaristica ovog filma te čak i glumite u njemu. Kada ste došli kući nakon cijelog dana snimanja, o čemu ste razgovarali sa Jonom Hammom?

- Kada smo radili na ovom filmu, snimali smo 18 sati na dan, te sam se nakon dolaska kući pripremala za snimanje slijedećeg dana. Kada snimate niskobudžetni nezavisni film nikada nemate dovoljno novaca, zadesila nas je i najhladnija zima u New Yorku u posljednjih 35 godina, jednom prilikom je kamion koji je prevozio kameru zaglavio u New Jesseyu te se ona zbog hladnoće zaledila pa smo je morali odleđivati sa sušilom za kosu. Bio je to velik izazov, snimiti film gotovo bez novaca. Dakle, nije bilo previše slobodnog vremena kada smo se Jon i ja mogli opustiti. A kada se to dogodilo, igrali bi se s našim psom, družili se s prijateljima koji nisu u filmskom biznisu, šetali  i opuštali se.

Što je to što vas je nagnalo da ustrajete u snimanju ovog filma?  Je li to vaša ambicioznost, tvrdoglavost ili nešto treće?

- Ne mogu vjerovati da sam producirala već tri filma za koje sam pisala scenarij, a sada sam i režirala. Mora da sam luda. Ako ste žena u Hollywoodu onda morate sama ostvariti svoje naume. Glumački gledano, nema velikih uloga za nas žene. Nema ni puno žena koje režiraju. Nema ni puno žena koji pokušavaju to raditi. Posljednjih godina, s uspjehom Tine Fey u seriji „Televizijska posla“, pa Kristen Wiig koja je napisala scenarij za „Djeveruše“ pa Amy Poehler u „Saturday Night live“, stvari postaju zanimljivije. Žene su konačno podigle glas ali su još uvijek iznimka koja potvrđuje pravilo. Ako niste zainteresirani za to da samo sjedite i čekate da vas netko nazove i ponudi vam ulogu nečije djevojke u muškom filmu i to po 27. puta, onda morate uzeti stvari u svoje ruke i proizvesti nešto, što zna biti komplicirano. Zato radim to što radim. Znate, moj otac nas je napustio kada sam imala četiri godine tako da me odgojila samohrana majka. Mislim da je negdje u meni neka luda feministkinja koja me potiče na ostvarenje ludih planova.

Nakon ovog filma prijatelji će vas vjerojatno još i više pitati kada ćete dobiti dijete?

- Mi stalno osjećamo taj pritisak jer nas stalno pitanju „kada će te se vjenčati“, a zatim i „kada ćete imati djecu“. Kao glumci, umjetnici, imamo čudan život. Neprestano putujemo, pojavljuje se situacija da ja glumim na Broadwayu, a Jon snima „Momke s Madisona“ u Los Angelesu, tako da se tada gotovo i ne vidimo. Nama je teško stvoriti tradicionalan život i vremenski se uskladiti.


Slični članci: