Čitaj knjigu: Što čitati ove zime?

Čitaj knjigu by Alis Pečarić Marić

Alis Pečarić Marić, autorica je popularnog bloga o knjigama Čitaj knjigu te udomiteljica knjiga. Ima faze čitanja publicistike, dramske literature, filozofije i kaže kako ne prođe dan da ne uđe u knjižaru ili knjižnicu. Obožava miris knjiga, voli ih dodirivati, uživa u lijepim mjestima za čitanje, udobnim foteljama te mekom i mirisnom krevetu gdje se može opušteno čitati . Osobito voli – knjige preporučivati.

Čitaj knjigu, preporuka knjiga za jesen

Nema veće sreće nego kad sobu istovremeno ispuni miris novih knjiga i jeseni! Čitanje i sve aktivnosti oko čitanja sele se u kuće, tople domove pod dekice i poplune. Počinjemo čitati u udobnim foteljama uz radijator ili još bolje uz kamin i pucketavu vatricu.  Trenutno priroda ima deset tisuća boja i treba ju promatrati s neke zimske terase, zatvorenog balkona ili prozora. Uskoro će se sve zabijeliti te će čitanje u toplini biti još privlačnije.

Jesen je i vrijeme knjiških sajmova s pregršt novih naslova i izdanja. Najljepši i najdraži osjećaj za svakog ljubitelja knjiga je dolazak novih knjiga koje trebaju biti pročitane u kućnu biblioteku. Nove knjige imaju poseban čar. Njihov miris, glatke i uredne naslovnice, stranice još nikad listane koje pripadaju samo tebi. Tražimo naslove koji se čitaju bez daha i koji nas „ušuškavaju“ u toplini doma. Čitaj knjigu vam predlaže sljedeće:

1. Kći – Jane Shemilt (izdavač: Mozaik)

Čitaj knjigu, preporuka knjiga za jesen, Kći

Prvi dojam nakon čitanja: Šokantno! Poznajemo li svoju djecu? Vjerujemo li im? Vjeruju li oni nama i mogu li s nama podijeliti svoje probleme i brige? Kome će se prvo obratiti snađe li ih nevolja, osjete li strah i nesigurnost?

„Kći“ je napeti obiteljski triler koji itekako daje na razmišljanje. I sama sam  majka troje djece – dva sina i jedne kćeri, kao i Jenny Malcom, junakinja ove knjige. Iz ove priče mogu povući puno životnih paralela i proživljenih situacija. Zato me je knjiga toliko i dirnula i obuzela.

Jenny Malcolm je liječnica opće prakse, u četrdesetim je godinama, majka je troje tinejdžera, u dobrom je braku s  neurokirurgom Tedom i sigurna je da ima sve pod kontrolom iako i ona i suprug puno rade i imaju malo vremena jedno za drugo.  Sve ide savršeno.  Sve do večeri kada se njihova šesnaestogodišnja kćer Naomi nakon kazališne predstave ne vrati kući. Slijede sati ljutnje, straha, panike i očaja. Sve do trenutka kada shvate da je Naomi nestala bez traga.  Odjednom se Jennyin  savršeno organiziran život raspada.  Je li to zaista bio savršen život ili samo privid savršenog života?

Saznajemo da odnos supružnika nije bio tako idealan kako se na prvu činio. Često se odnosi roditelja ogledaju i prenose na djecu. Djeca ih itekako osjete koliko god to roditelji od njih skrivali. Djeca su amortizeri svih potisnutih sadržaja svijesti vlastitih roditelja. U njima se amortiziraju i ogledaju svi neriješeni obiteljski odnosi. Upravo se to dogodilo i obitelji Malcom.  Za policijske istrage koja se iz dana u dan intenzivira, ova obitelj  stoji pred ruševinama svog života.

Je li se ova obitelj na kraju ipak uspjela povezati i iscijeliti  pročitajte sami.

Jane Shemilt je odlična spisateljica. Iako je ovo njen debitantski roman,  do posljednje stranice knjige čitatelja drži u neizvjesnosti. Ovako napeti obiteljski triler još nisam čitala. Pomalo me podsjeća na Gillian Flynn. Jane Shemilt je i u stvarnom životu liječnica. Uz svoju praksu diplomirala je na poslijediplomskom studiju kreativanog pisanja na sveučilištu Bristol.

S prvijencem Kći ušla je u najuži izbor za nagradu Bath Spa Sveučilišta Janklow&Nesbit te nagradu za beletristiku Lucy Cavendish. Živi u Bristolu s mužem, profesorom neurokirugije i petero djece. Impresivno nema što.

2. Ljubavnica – Rosie Kugli  (izdavač: Semafora)

Čitaj knjigu, preporuka knjiga za jesen, Ljubavnica

Antiljubić intrigantnog naslova ili originalni hrvatski ljubić? Ljubavnica je neprikladna žena na prikladnom mjestu – to bi bio odličan podnaslov. Svi znamo poneku, svi imamo barem jednu za prijateljicu, možda smo to i sami bili ili to možda trenutno jesmo. Svatko od nas ima barem jednu prijateljicu, poznanicu, rođakinju ili kolegicu koja je bila ili je upravo to – „Ljubavnica“.

Prijevara u braku još uvijek je tabu tema, a na pitanje treba li prijevaru oprostiti ili ne teško je pronaći pravi odgovor.   Mnogi  misle da je ljubavnica pogrdan naziv za „drugu ženu“ koja često čeka da postane „prva“.  Malo njih uistinu i uspije postati „prvom“.  Obično veći postotak njih bude ostavljeno i napušteno. Ljubavnica često ne očekuje samo trenutne pogodnosti, odnosno svoju ulogu smatra tek prijelaznom stanicom do kasnije uloge „zakonite partnerice“. Ali takvi se planovi gotovo nikad ne ostvare, iako su mnoge uvjerene da je baš njihova  priča posebna i da će se baš njihova avantura završiti sretno. Tako u početku misli i junakinja ovog romana.

Njeni osjećaji potpuno preuzimaju kontrolu. Nakon neracionalnog ponašanja otrežnjenje dolazi naglo i silovito. Tako je i u ovom romanu, duhovito i iskreno napisanom,  u prvom licu. Saznajemo kroz što sve prolazi ljubavnica. Je li manipulatorica, je li nužno zločesta ili je samo žena koja se našla na krivom mjestu u krivo vrijeme?  

Sviđa mi se što svako poglavlje počinje odličnim citatom: „Ljubav, je ta zbog koje se svijet okreće, ali neudane žene podmazuju kotače. (Dorothy Abb)

„Neke žene ne prihvaćaju šalu i ostaju same. One druge se udaju. (vic)

„Psi namirišu strah, morski psi krv, a žene budalu“. (zapis po sjećanju)

Ovaj roman ili antiljubić, kako ga spisateljica kategorizira  je, kao i ostali njeni  romani, svojevrsna psihoterapija. Peckavog i sarkastičnog ni ovaj puta ne nedostaje. Jesu li likovi u ovom romanu stvarni? Ili su izmišljeni?  Načula sam da su stvarni, a vi pročitajte pa zaključite sami.

Rosie Kugli autorica je dječjih knjiga koja piše i za odrasle. Ljubavne romane objavljuje u ženskim časopisima i na portalima. Njezin tzv. antiljubić „Moderna bajka“ postao je sinonim romana neočekivanog i drugačijeg kraja, dok je priča iz života, „Kad ti život donese limune, ti zatraži tekilu i sol“ pobijedila na natječaju „Recepti za sreću“. Kratkom ljubavnom pričom „Ljubovca Ozlja“ osvojila je nagradu „Stjepko Težak“.  Rosie, iako diplomirana pravnica, oduvijek je voljela pisati ili, kako sama kaže, strast za pisanjem oduvijek je tinjala u njoj. Gubitak  posla  učinio je da se „baci“ u spisateljske vode.  Njen nedavno objavljeni ljubavni roman „Tajna prijateljice noći“ (Profil) uveo je Rosie Kugli u žanr u kojem će, nadaju se izdavači, i ostati. Žestokim emocijama, uvjerljivim ljubavnim scenama, romantikom na mjesečini, kao i snažnim erotskim scenama, oduševit će ljubiteljice žanra, a pritom ih uvesti u svijet u koji rijetko zaviruju – u svijet elitne prostitucije.

3. Mogla sam to biti ja – Marina Vujčić (izdavač: Hena.com) 

Čitaj knjigu, preporuka knjiga za jesen, Mogla sam to biti ja

U novoj knjizi  Marina je za glavne  likove odabrala žene i ponudila nam ženski roman o žensko-muškim odnosima, o ljubavi, gubitku, žalovanju i strahu od gubitka ljubavi i dostojanstva.

Glavna junakinja je psihijatrica Laura Herman ali tu su i njene pacijentice – Klaudija, Hilda i jedna bezimena pacijentica. Pojavljuje se i jedan tajanstveni muškarac, Pavle, koji je odigrao presudnu ulogu u Laurinom životu. Kako se razgoljuju pacijentice tako se razgoljuje i psihijatrica. Njihova intima istovremeno  izlazi na vidjelo i vrlo brzo postaje jasno da je jedna od njih (ako ne i tri u jednoj)  sama autorica ta koja iz sebe „izbacuje“ traume, frustracije, bol, osjećaj krivnje, tugu i očaj.

Psihijatrica Laura je nesretna, neželjena bivša cura,  otupjela od majčine smrti,  i nerealizirana je i kao supruga i kao majka. Redovito je na Xanaxu.  Ne voli čovjeka s kojim je u braku iako je on prema njoj više nego dobar i nosi je kao „kap vode“ na dlanu. Dakle pati i od osjećaja krivnje. Imaju posvojenog sina Gabrijela. Laura ima divnu i skladnu obitelj ali nije zahvalna pa tako ni sretna.

Tko su Laurine pacijentice?

Hilda je spisateljica i pati od stvaralačke nemoći ali ne želi definirati uzroke. Kao studentica bila je ludo zaljubljena u Vlatka i smatra da ju u toj ljubavi potpuno izgubila dostojanstvo. S njim je „nasjela“ na ljubav.

Klaudiji su roditelji omogućili terapiju kod Laure. Klaudija se teško nosi s gubitkom svog voljenog Viktora. Osjeća ogromnu krivnju što je ona živa, a on više nije. Neimenovana pacijentica je ustvari spisateljica romana. U prvom licu prepričava nam svoje početke studiranja,  kako je upoznala ljubav svog života i kako je tu ljubav, na kraju, izgubila.

Teško je napisati osvrt na roman i priču za koju znaš da se nekome stvarno dogodila, da ju je netko stvarno proživio, da je patio, da je umirao, da je tugovao. Nekako, kao da se nema pravo to ocjenjivati, procjenjivati i zapisivati. Tim je teže ako spisateljicu i osobno poznaješ. Tu postoji dodatno poštovanje i respekt koji te koči da procjenjuješ na bilo koji način.

Knjiga mi se počela svidjeti negdje od 120. strane pa do kraja. Od početka čitanja  bila sam  kao „zasuta“ mnogobrojinim razočarenjima, traumama, strahovima, samoćama, krivnjom, očekivanjima  i frustracijama junakinja. Jer, o tome je riječ u ovoj knjizi. A onda, upravo oko te stote stranice, pojavljuje se prekrasna ljubav i osjećaj pripadanja.

Spisateljica na kraju razbija iluziju da nekome možete pomoći, da itko može pomoći bilo kome kad treba sanirati nepodnošljivu bol i tugu. Čovjek na koncu sve mora odraditi sam. Svatko se sam mora spasiti a pri tome uvidjeti razliku između boli i patnje. Jer bol je ta koja uvijek ima kraj, dok patnja može nikad ne prestati.

Proraditi proces žalovanja znači doći u kontakt s prazninom koju je ostavilo ono čega više nema, cijeniti njegovu važnost te proživjeti bol i frustraciju koje donosi njegova odsutnost. Žalovanje je završeno onog časa kad smo kadri prisjećati se onoga što smo izgubili osjećajući malo ili nimalo boli, kad smo naučili živjeti bez njega, bez nje, bez onoga čega nema. Kad prestanemo živjeti u prošlosti i kad možemo ponovno uložiti svu energiju u svoj sadašnji život i u žive oko sebe. Marini je to nepobitno uspjelo.

Marina Vujčić rođena je 1966. u Trogiru. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1989. diplomirala je kroatistiku i otad radi kao profesorica hrvatskog jezika i književnosti i lektorica. U izdanju Hum Naklade 1998. izlazi joj knjiga za djecu “Bijeg uz brijeg” a 2010. u nakladi izdavačke kuće Profil objavljuje roman “Tuđi život”, a 2014. u nakladi izdavačke kuće Hena. com roman “A onda je Božo krenuo ispočetka”.

4. Pink pen – intimne priče by Ivana Grabar (tko od nas nije zaokupljen ljubavi, vezama, brakom, seksom i preljubom)

Čitaj knjigu, preporuka knjiga za jesen, Pink pen

Za knjigu „Pink pen“ sam čula za vrijeme jednog ručka u Opatiji, od djevojke moga sina. Tema knjige me je odmah zaintrigirala. Ljubav, brak, strast, prijevara , razvod, izdaja, i što sve iza takvih situacija  slijedi tema su ovih priča. Nazvala sam autoricu, kolumnisticu i blogericu Ivanu Grabar koja živi u Opatiji i od nje dobila promptni odgovor da se možemo odmah naći na kavici na jednoj od terasa uz more. Koliko sam ja bila znatiželjna da što više saznam o knjizi i autorici toliko je ona bila znatiželjna da sazna tko i što je  „Čitaj knjigu“. Pri samom upoznavanju shvatila sam da je autorica jedna samosvjesna, pozitivna i odlučna mlada žena sa stavom i ponosom koji se danas rijetko susreće. Volim upoznavati ljude koji mi imponiraju i od kojih mogu nešto novo naučiti. Ivana svakako spada u takvu vrstu ljudi.

Već isti dan pročitala sam skoro polovicu knjige. Posebno mi se dopala jedna od prvih priča u kojoj Ivana opisuje kako je otkrila da ju je muž i otac njene kćeri varao godinama, kojim se sve trikovima služio kako bi to sakrio i kako je ona počela otkrivati sve njegove laži i podmetanja. U jednom trenutku je priča poprimila elemente dobrog krimića.

“Izgledalo je kao da spašavam brak, no ja sam se takmičila s NJOM! U svojoj sam se glavi svim silama trudila izbaciti tu ženu iz našeg života. Nisam ni o čemu drugom razmišljala nego o tome kako ću NJU eliminirati i dokazati joj čiji je on muškarac…..Jadno…..”

Koga od nas ne zanimaju ti toliko složeni muško ženski odnosi i sve ono što oni sadrže? Pogotovo kada shvatite da ih je autorica stvarno proživjela i da je odlučila iskreno progovoriti o njima. Ivana je zapravo preuzela ulogu „savjetnice“ iako se odmah na početku knjige ograđuje od bilo kakve stručnosti na tom području. Kroz svojih 30-tak kolumni koje tjedno objavljuje na portalu Stilueta.net,  a koje je u vlastitoj nakladi objavila u knjizi neobičnog naziva „Pink pen“, pokušava čitateljicama pomoći da razumiju muškarce, da shvate njihova šablonska ponašanja, da pročitaju njihove misli, da se nauče prilagoditi i obuzdati u nekim ključnim trenucima. Svojim prijedlozima i savjetima želi pomoći da mi žene shvatimo kako je najveća snaga upravo u nama i kako je sve u našoj glavi. Također želi žene naučiti da sebe stave na prvo mjesto i da nauče voljeti same sebe. Mislim da u tome i uspjeva. Kolumne su joj popularne, knjga se čita i traži a njeni savjeti uz „glas žene koja je puno toga proživjela“ funkcioniraju. Pojavila se još jedna knjiga koja vam može pomoći da promijenite svoje ponašanje i sebe same.

Tako ćete u Ivaninoj knjizi pronaći mnoge odgovore i savjete na temu: braka, spašavanja braka, prijevare u braku i izvan njega, statusu ljubavnice, statusu prevarene supruge, razvoda, kako se postaviti nakon razvoda, ljubomori, udvaračima, uletima muškaraca, toleranciji, povjerenju, ulozi razlike u godinama u vezama  i naravno, najvažnijoj stvari na svijetu – SEKSU. Jer Ivana smatra da je seks „kruna veze“  i ta teza se provlači kroz svaku njenu kolumnu. Pri tome naglašava one najvažnije a često zaboravljene životne vrijednosti kao što su ljubav, predanost, odanost, vjernost i iskrenost.

Ivana u knjizi govori iz srca i ne mari previše za „kulturu“ pisanja. Piše vrlo razumljivim jezikom i uglavnom kroz vlastite primjere, koje je sama proživjela, ili kroz initimne trenutke koje su joj ispričale njene prijateljice tj. prijatelji iznosivši istinite priče te na kraju svake opisane situacije daje dobre savjete. Zato me je knjiga toliko i oduševila. Ivana stvarno daje dobre savjete uz dovoljnu dozu  humora i pozitive.  U ovoj knjizi i muškarci mogu puno toga saznati, pokušati shvatiti žensku stranu priče, shvatiti kako žene razmišljaju i reagiraju. Dakle, knjiga nije isključivo pisana za žene, iako će je sigurno žene više tražiti i čitati. Ivana je kroz knjigu jako pozitivna. Stalno naglašava kako trebamo osvjestiti da imamo samo jedan život, da on kratko traje i kako je važno da budemo zahvalni što smo zdravi a da smo za sve ostalo mi sami odgovorni. Ivana naglašava da treba nastojati život ispuniti lijepim trenucima u kojima se može uživati punim plućima. Jer, život se sastoji od trenutaka i uspomena koje mogu biti lijepe i ružne. Mi smo ti koji se trebamo potruditi da naše uspomene sačinjavaju lijepi trenuci iz vlastitog života.

“Volite se i poštujte! Ljudi, cijenite ono što imate. Cijenite obitelj, zdravlje…..Nikad niste zadovoljni! Stalno vam nešto ne valja! Shvatite prave vrijednosti dok ih imate, a ne onda kada ih izgubite.”

Nemojte da vam život prolazi u čekanju i očekivanju boljeg sutra. Treba živjeti od danas  jer upravo je danas najljepši dan. Zato, nemojte ni čekati s nabavkom ove vrlo pozitivne, savjetodavne i korisne knjige koja će vas uputiti, naučiti, otvoriti vam i oči i uši i pri tom vas i dobro nasmijati. Jer, život bi trebala ponajprije biti dobra igra.

5. Čovjek zvan Ove – Fredrik Backman (izdavač: Fokus na hit)

Čitaj knjigu, preporuka knjiga za jesen, Čovjek zvan Ove

Opet ugodno iznenađenje iz Švedske,  a da nije riječ ni o trileru ni o krimiću. Radi se o svjetskom bestseleru br. 1.

Svi vole Ovea.  Jer on je, pomalo, švedska verzija Forresta Gumpa. Ove je čovjek s kojim se odmah sprijateljiš i kako čitanje odmiče postaje ti sve više i više simpatičan. Na kraju ti počne nedostajati. Imam osjećaj kao da je stvaran, kao da smo se svaki dan uistinu družili i doživljali sve te ispričane dogodovštine.

Ovo je priča o prijateljstvu i ljubavi. Ukazuje na sve ono što je najvažnije u životu uz naglasak na šarmantno, smiješno, dirljivo i veličanstveno.

Imate li i vi susjeda kao što je Ove?  Nekoga tko pedantno prati sve što se događa u zgradi ili u ulici i kvartu? Nekoga tko sve vidi, zna, zamjećuje? Čini se znatiželjan i pomalo naporan ali ustvari ima veliko i brižno srce. Oveu, otkada je preminula njegova voljena supruga i otkada je stjeran u prijevremenu mirovinu ništa više u životu nema smisla i on jedino razmišlja o samoubojstvu iako ima tek 59 godina. Knjiga počinje s njegovim planovima gdje će postaviti kuku u stropu o koju će se objesiti. Ove se povlači u kuću i traži da ga svi ostave na miru. Ali u susjedstvo dolazi nova, mnogobrojna i neobična  iranska obitelj. Odjednom ga stalno nešto trebaju, pitaju za usluge i pomoć. I ne samo oni, već i ostali susjedi. On se opire, želi biti grub i nepristojan ali na kraju uvijek ispadne susretljiv i od pomoći.

Simpatičan je taj skok iz scene u kojoj smišlja kako se ubija a onda opet u scenu kako je nevjerojatno empatičan i voljan pomoći. Po jedno poglavlje je posvećeno prošlosti, iz kojeg saznajemo sve o Oveu – njegovu tešku djetinjstvu i ranom gubitku oba roditelja, o njegovoj predanosti poslu i marljivosti. Saznajemo i kako je upoznao svoju voljenu ženu Sonju i kakav im je bio brak i život. Nije bio lagan, mnogo su toga prošli i propatili. Ne želim vam to prepričavati jer vam ne bi bilo zanimljivo čitati. Ali sve je tako dirljivo i melankolično.  Svako drugo poglavlje posvećeno je sadašnjosti. Ove ne propušta dva puta dnevno obići grob voljene žene. Iako se na prvu čini pesimista i gunđalo ispada da ima veliko srce i puno strpljenja za druge i tuđe nevolje. Čak iako je poznati mačkomrzac Ove postaje vlasnik jedne simpatične i pametne mačke koju mu na čuvanje povjere susjedi koji su navodno alergični na mačju dlaku. Na kraju mu mačka postaje sve draža i privrženija. Mjesto gdje Ove živi se stvarno može ponositi njime.

Dirljiva je ta Oveova strpljivost, mirnoća i sposobnost da se prilagodi svakoj situaciji. Čitajući ovu knjigu možemo puno naučiti o životu i kako se trebamo postaviti prema određenim problemima i životnim preprekama.

Zahvalna sam za ovakvu divnu priču koja nas na simpatičan i pomalo humorističan način upozorava koliko je važno da volimo jedni druge, da marimo jedni za druge i da si pomažemo. Bez toga život jednostavno nema smisla. I nemojmo nikada prebrzo tvrditi – ne sviđa mi se taj čovjek. Potrudite se  bolje ga upoznati.

Fredrik Backman rođen je 1981. godine. Živi sa suprugom i dvoje male djece u Solni pokraj Stockholma. Kao mladić radio je kao vozač viličara, konobar i kolumnist. Poznat je po svom popularnom blogu s motom: http://www.fredrikbackman.com/ – Delmål, slutmål, mellanmål. Sa svojim prvim romanom  „Čovjek zvan Ove“, koji je preveden na mnoge  svjetske  jezike postao je najuspješniji švedski autor u 2014. godini i osvojio je mnoga čitalačka srca. U međuvremenu mu je izašao novi književni hit pod nazivom : „ Baka vas pozdravlja i poručuje da joj je žao“.

 6. Popis mojih želja – Gregoire Delacourt  (izdavač: Profil) – o sreći koju nije moguće kupiti

Čitaj knjigu, preporuka knjiga za jesen, Popis mojih želja

Ova je knjiga za mene veliko iznenađenje. Naravno, ugodno. Oduševljena sam i dajem joj čistu peticu.  Mala, kratka ali slatka priča. 

Jocelyne ima 47 godina i vodi kitničarsku radnju  u sjevernoj Francuskoj,  u Arrasu, gradiću koji broji 42.000 stanovnika, ima četiri hipermarketa, 11 supermarketa,  četiri restorana brze hrane, nekoliko srednjovjekovnih ulica i jednu memorijalnu ploču. Udata je za Jocelyna (razlika u imenima nje i njenog muža je u slovu e) koji radi u tvornici sladoleda Haagen Dasz.  Jocelyn je njen prvi i jedini dečko za kojeg se udala odmah nakon gimnazije. Imaju dvoje odrasle djece koja su već napustila dom. Kćer u Londonu gradi karijeru kao režiserka kratkih video filmića, a sin konobari po Francuskoj.  Jocelyn se stalno pita je li to život kakav je sanjala sa sedamnaest godina. Jocelynina sva strast postaje njen  sve uspješniji internet blog na kojem piše o vezenju, šivanju i štrikanju. Broj pratitelja bloga se iz dana u dan povećava. Ljudi vole njena piskaranja o naizgled beznačajnim aktivnostima i s njom, putem bloga, uspostavljaju veliku prisnost. Nekima na taj način promijeni i živote. Lokalna novinarka o tom fenomenu želi napisati ozbiljnu reportažu. Blog počinje biti i financijski isplativ. Jocelyne  voli svoj mali, običan život,  voli i svog „običnog“ supruga sve dok na Eurojackpotu na koji su je nagovorile prijateljice i kojeg je prvi puta odigrala ne osvoji 18 milijuna eura. Tada se sve iz korijena mijenja.

Jocelyn zapravo ne želi ništa promijeniti. Za to nema niti potrebe. Uočava koliko je sretna i zadovoljna. Unovčava dobiveni iznos ali ček sprema na sigurno. Popis želja svakodnevno mijenja:

“Popis stvari koje mi trebaju:

Svjetiljka za stolić u predsoblju

Vješalica za kapute (poput onih u buffetima)

Plitica za odlaganje ključeva i prispjele pošte

Dvije teflonske tave

Nova mikrovalka

Pasirka za povrće

Nož za kruh

Nožić za guljenje krumpira

Kuhinjske krpe

Posuda za pripremu kus-kusa

Papuče za Joa

Putna karta za London (i jedna za Joa – najmanje za dva dana)

Mali radio za kuhinju

Blackberry (zbog bloga)

Nova torba (Chanel? Pogledaj i u Dioru)

Novi kaput ………..”

Tko nije sanjao o toliko puno novca? Što se sve s toliko novaca  može napraviti,  promijeniti i započeti?  Jocelynine prijateljice znaju da je ženska osoba iz Arrasa osvojila jackpot ali ona im to naravno taji . Tu činjenicu taji čak i od svog supruga i svoje djece.  Ono što proizlazi iz toga  i ono što slijedi tjera vas da „bjesomučno“ brzo čitate ovu knjigu do samog kraja koji će vas itekako šokirati.

Mene je još k tome šokirala činjenica koju sam shvatila tek na kraju knjige. Gregoire je – pisac – muškarac a knjiga je pisana u ženskom prvom licu. Jako je dobra ta transformacija.

Preporučam ovu dirljivu i pomalo bajkovitu priču koja itekako ima  pouku.

Ovaj roman je u Francuskoj prodan u više od milijun primjeraka, a preveden je u više od 35 zemalja. Grégoire Delacourt  je rođen u  Valenciennesu, u Francuskoj  1960. godine . Njegov prvi roman , „L’Ecrivain de la Famille“, izdan je  2011. i osvojio je nekoliko književnih nagrada.  Delacourt živi u  Parizu gdje zajedno sa suprugom vodi uspješnu marketinšku agenciju.

Nadam se da ovo nije zadnje što sam pročitala od ovog zanimljivog i talentiranog pisca. Međutim, što sam duže čitala knjiga me sve više privlačila. Štoviše, često sam se i dobro nasmijala. Priča  je to koja teče kao film ili bolje reći tv serija. Stvarnosna proza. Puno je tu likova u kojima možemo prepoznati sami sebe, svoje roditelje, prijatelje i ljude koje slučajno sretnemo tijekom  života.

7. Amerikana – Chimamanda Ngozi Adichie (izdavač: Buybook)

Čitaj knjigu, preporuka knjiga za jesen, Amerikana

Jedan od deset najboljih romana 2013. godine po New York Timesu. Takve reference me osobito privuku. Od prve stranice me ovaj roman osvojio. Glavni likovi su  Ifemelu i Obinze, tinejdžeri  koji se poznaju još iz  srednje škole u Lagosu, i zaljubljeni su. Njihova Nigerija je pod režimom vojne diktature i svi koji  mogu napuštaju zemlju. Lijepa i samouvjerena Ifemelu odlazi u Ameriku na studije. Obinze – tihi, produhovljeni profesorski sin – nada se da će joj se pridružiti .

Godinama kasnije, nakon brojnih životnih poraza i pobjeda, raskinutih veza i prijateljstva, Ifemelu je postigla uspjeh kao pisac utjecajnog bloga o rasnim problemima u Americi.

Obinze je lošije prošao i nije imao toliko  sreće.  Poslije 11.9. Amerika ga nije htjela primiti iako se želio pridružiti svojoj voljenoj Ifemelu. Zbog toga  se upustio u opasan, ilegalan život u Londonu, da bi konačno stekao položaj bogatog čovjeka u novoj, demokratskoj Nigeriji.

Međutim, kada se Ifemelu vrati u Nigeriju, ponovo će se rasplamsati strast između njih, ali  i zajednička ljubav prema domovini – što će ih dovesti do najtežih odluka u životu.

Hrabra, opčinjavajuća, istovremeno crnohumorna i nježna, Amerikana je raskošna priča koja se prostire na tri kontinenta i prati brojne likove u današnjem svijetu globalizacije. Ovo je do sada najsnažniji i najbolji roman Chimamanda Ngozi Adichie.  Nemojte ga propustiti.

Očekuju nas i još neke književne poslastice koje će se tek pojaviti uoči Interlibera – najvećeg sajma knjiga u Hrvatskoj.

1. Dani zaborava – Elena Ferrante (Profil)

Tajnovita spisateljica kojoj se dive najugledniji kritičari. Malo se toga zna o autorici koja već dvadeset godina objavljuje pod pseudonimom Elene Ferrante uvjerena da biografski podaci nisu važni za recepciju nekog djela. Nije poznato čak ni to je li uistinu riječ o spisateljici.

Dani zaborava, remek-djelo Elene Ferrante, roman je o ženi na pragu 40-ih, majci dvoje djece, koju ostavi suprug zbog mlađe žene. Ono što slijedi jest emocionalni slobodni pad, bespoštedna, maestralna literarna analiza boli, povrijeđenosti i ljutnje koja malo koga ostavlja ravnodušnim.

2. Majstor i ja - Elif Shafak (Hena.com)

Još jedna sjajan roman Elif Shafak u središnjici kojega je slon Čota i njegov čuvar, posvećen je umjetnosti, graditeljstvu i znanju. To je fascinantna i nadahnuta priča koja zrači delikatnom atmosferom epohe obilježene stvaralačkom energijom Sinana graditelja. Povijesna osnova romana filigrantski je nadopunjena ljubavnom pričom, intrigantnim zapletima, misticizmom te meandriranjem u svim onim pravcima koji će panoramu prijestolnice u vrijeme njezina procvata pretvoriti u zanimljiv pregled umjetničkih, povijesnih, političkih i općedruštvenih događaja toga doba.

3. Češljugar – Donna Tartt (Algoritam)

Već  više od godinu dana očekujem toliko hvaljeni i najaviljivani roman „Češljugar“ američke spisateljice i dobitnice Pulitzera za najbolji roman Donne Tartt.

U ovom romanu glavni lik je trinaestogodišnji  Theo Decker, sin privržene  i lakoumne majke, uglavnom odsutna oca. Theo preživi nesreću koja mu uništi život. Ostavši  bez majke, sam i izgubljen u New Yorku, k sebi ga prima obitelj bogatog prijatelja. Ne snalazi se u novome domu na Aveniji Park, uznemiruju ga kolege iz razreda koji ne znaju kako bi s njime razgovarali, muči ga nepodnošljiva čežnja za majkom, i godinama se drži jedine stvari koja ga na nju najviše podsjeća: malene, neobično privlačne slike nizozemskog slikara Carela Fabritiusa koja ga na kraju uvuče u kriminalno podzemlje. Odrastajući postaje vješt u neprimjetnom kretanju bogataškim salonima i prašnjavom staretinarnicom u kojoj radi. Otuđen je i zaljubljen, a njegova ga srećonoša – slika – gura u središte sve užeg i opasnijeg kruga. Češljugar je uznemirujuća odiseja kroz današnju Ameriku i drama zadivljujuće snage. Stapajući nezaboravno žive likove i uzbudljivu napetost, roman je prekrasna uspješnica koja stvara ovisnost – sveobuhvatna priča o gubitku i opsjednutosti, o preživljavanju i samostvaranju, o najdubljim tajnama ljubavi, identiteta i sudbine.

Čitaj knjigu vam želi ugodno čitanje.  S ovim knjigama će vam jesen i zima biti ispunjeni i inspirativni. 


Slični članci: