Virtualni svijet i prijatelji u njemu

Virtualni svijet i prijatelji na njemu
Virtualni svijet i prijatelji na njemu

Nevidljivi... nedodirljivi... tajanstveni... lažni... istiniti... duhoviti ili zločesti... sve su to osobe koje se skrivaju iza sličica raznih profila virtualnog svijeta koji je svima nama dostupan na više načina... Faceboook, Instagram, Twitter, Linked in i da ne nabrajam sve redom društvene i  poslovne mreže jer svako malo „nikne“ neka nova, postale su primarno sredstvo komunikacije među ljudima. Tu se sklapaju poslovi, nalaze prijatelji i  neprijatelji, ljubavnici i  partneri i tko zna što se sve ne odvija preko tih mreža.

Mreža virtualnih prijatelja
Mreža virtualnih prijatelja

Svi smo mi danas više ili manje umreženi u barem jedan od tih sistema, jer to od nas zahtjeva stil današnjeg života te brzina komunikacije koja je u ovo ludo vrijeme najdragocjenija. Razloga da otvorim baš ovu temu virtualnog svijeta ima mnogo... pozitivnih i negativnih, ali i nadasve simpatičnih. Ja ću se zadržati i osvrnuti na samo nekoliko detalja tog svijeta...

Jedna vrlo smiona i osebujna osoba koja na vrlo diskretan i pomalo sramežljiv način sudjeluje u komunikaciji na mojem FB, jednog dana mi je napisao: Vanja, imam ideju kaj da napišeš u svojoj kolumni... piši o Miceku koji ti pune 4 godine piše po danu  i po noći i kojem se do suza nasmiješ jer je zabavan, originalan i direktan u svojim komentarima, idejama, razmišljanjima... Naravno da sam se i tom komentaru nasmijala kao i većini njegovih, no Micek je tu... već 4 godine, na najneposredniji način koji može biti. Zaljubljenik u Rolling Stonse, lijepu sliku i simpatizer konjičkog sporta. Njega sam samo navela kao jedan primjer pozitivne osobe u nepreglednim bespućima takve vrste komunikacije. No takvih dragih osoba koji na neki način uđu u život preko mreža zaista je malo jer ipak je to virtualni svijet, dalek od stvarnosti koju živimo, a ja niti u privatnom životu nisam baš otvorena za razgovore s ljudima koje zaista dobro ne poznajem.

Isto tako, društvene mreže su idealan način komunikacije s mnogobrojnim prijateljima koji nam žive razasuti po cijelom svijetu jer lijepo je moći biti s njima svakodnevno u kontaktu i ne izgubiti ih.

 S druge strane, svi skupa smo svjedoci mnogobrojnih patologa koji društvene mreže koriste u niz meni neshvatljivih smjerova... To je drugi razlog što sam ovo krenula pisati.

Fascinirana sam pojedinim osobama koje na društvene mreže stavljaju lažne postove, intimne slike, prezentiraju vile, brodove, bazene koji nisu njihovi, sebe u svijetu kojem ne pripadaju, izvještavaju kraj koga su stali ili gdje se upravo nalaze... Užasnuta sam kada vidim koliko su ljudi spremni sebe prostituirati na taj način, da bi nekome nešto pokazali, dokazali ili pak napravili ljubomornim svog partnera ili prijatelja. Često smo svjedoci tih vrlo diskutabilnih ljudskih umova koji se lažnim slikama predstavljaju kao nešto što svim srcem žele biti, a nisu jer im jedino to virtualni svijet i omogućuje i tako ih čini ispunjenima, sretnima, važnima i najvećima. Jednom riječju, profil tih ljudi jasan je iz samo jednog pogleda na njihov zid.

Kupaonica
Kupaonica

Često si postavljam pitanje zašto netko ima potrebu baš sve ogoliti, baš sve prikazati, sebe predstaviti u svijetu koji je miljama daleko i baš sve komentirati... To je posao za psihijatre jer nikako ne mogu dokučiti da netko stavlja svaki svoj korak i uživa u tome da ga svi gledaju i prate misleći pritom da je bitan, važan, u najmanju ruku rame do Baraka Obame.

S druge strane lažnog i prijetvornog svijeta, društvene mreže su postale nezamjenjiv marketinški oblik oglašavanja te PR raznim tvrtkama, promocijama proizvoda, usluga, akcija... U svrhu posla to je nezaobilazan način vrlo uspješne, a relativno besplatne promidžbe koji pametni ljudi mogu iskoristiti do krajnjih mogućnosti. Danas gotovo niti jedna firma ne egzistira bez pravog FB oglašavanja i to vode stručni timovi jer broj ljudi koji je umrežen je zaista impresivan. U takve svrhe podržavam sve društvene mreže jer bez takvog marketinga danas je nemoguće i poslovati i funkcionirati.

Da se razumijemo, nisam  protivnik mreža koje mogu puno toga dobroga donijeti, niti osuđujem nečije postupke, samo treba imati mjeru i pravilno dozirati, uostalom, kao i u svemu pa tako i u tom javnom komunikacijskom sistemu. Kako dozirati, što napisati, objaviti i komentirati pitanje je osobnog stila i inteligencije iz kojeg se iščita gotovo sve, što bi rekli, pametnom dosta.


Slični članci: