Muzej tolerancije u Jeruzalemu

The Museum of tolerance (MOT) nalazi se na sjecištu tri potpuno različite ulice od kojih svaka priča svoju priču, svaka se razlikuje po karakteru i funkciji, a svaka nosi i različita arhitektonska obilježja Jeruzalema od 19. stoljeća. Arhitekti su htjeli MOT zgradu integrirati u već postojeće urbano okruženje, ali u isto vrijeme i sačuvati jedinstven karakter ostvaren korištenjem arhitektonskih struktura u kombinaciji s naprednom tehnologijom. MOT zgrada ističe se svojom visinom u odnosu na sve ostale zgrade Jeruzalema. Sastoji se od kongresnih dvorana, kazališta, restorana, trgovina, galerija, ureda, te edukacijskog centra. Sve aktivnosti koje se nude imaju različitu publiku, različito radno vrijeme, ekološke zahtjeve, a povrh svega u interakciji su s urbanom okolinom. Sama zgrada konceptualno odgovara zahtijevima svih aktivnosti koje nudi te potiče nesmetan pristup različitim sadržajima. Arhitekti su dizajnirali i izduženu strukturu koja prati južnu i istočnu graničnu stranu prostora. Cijela struktura dirigira trima okolnim ulicama koje se sastajući na jednom mjestu čine novi urbani trg koji svojim izgledom pomlađuje centar staroga grada. Dizajn glavnog trga uključuje nekoliko elemenata: potonuli arheološki vrt okružuje ostatke rimskog kanala koji su otkriveni u centru grada, povišeni amfiteatar te popločeni park pogodan za razne aktivnosti.

Zgrada je podijeljena u dva horizontalna krila, tri kata gornjeg krila sadrže kazalište te prostor za druženje dok tri donja kata krila sadrže galerije i prostore za izložbe nazvan „DarkBox“. Ulaz u zgradu nalazi se na razini glavnog trga s kojeg se može jednostavno doći do gornjih „lebdećih“ krila ili do onih donjih, „potonulih“ krila kako se još nazivaju. Arheološki vrt dio je potonulog krila što uvelike doprinosi izložbenom prostoru cijele etaže. Vrt je povišenim terasama spojen sa ulicom te je to idealno mjesto za različite performanse. Jedinstven arhitektonski jezik razlikuje MOT od okruženja, a pritom ostaje u okviru urbanističkih rješenje okoline. Smješten na granici grada i parka, dizajn se bazira na okolnim zgradama koje datiraju iz 19. i 20. stoljeća stoga je vanjski dio napravljen kombinacijom kamena iz prošlosti i stakla iz budućnosti. 


Slični članci: