Često se "uhvatim" kako razmišljam te uspoređujem način i stil odijevanja u Hrvatskoj i svijetu, odnosno u zemljama koje sam proputovala ali u kojima sam i živjela.
Životni put me odveo van domovine ranih devedesetih, te sam godinama živjela s obitelji u Njemačkoj, a imala sam sreće i mogućnosti da vidim i proputujem gotovo cijeli svijet. Putujući po svijetu vidjela sam razne modne trendove, pa sam zbog toga stekla znanje i iskustvo da kvalitetno i kompetentno usporedim načine i trendove odijevanja između nas Hrvata i drugih svjetskih naroda.
Nigdje nisam vidjela toliku "brigu" jednog naroda o tome što imaju na sebi od garderobe i kako to prezentiraju u smislu nametanja vlastitog modnog stila društvu, kao nekakvoga sociološkog fenomena specifičnog isključivo za nas Hrvate, čiji je cilj i smisao da se stekne isključivo pozitivan dojam u društvu. No pitanje je konačne percepcije, jer oni koji ih gledaju i daju kritike za takav način odijevanja, rabe izraz "šminkeri" ili zagrebački rečeno – snobovi.
Kupovanje bankovnim karticama na rate nezamisliva je stavka svakog građanina Njemačke u kojoj sam naučila da su rasprodaje najveće zadovoljstvo svakog dobrog šopinga. Osobno vrlo rado i sa velikim užitkom kupujem po sniženjima i često pričekam da se neki komadi robe spuste na nižu cijenu jer mi je zaista nezamislivo davati ogromne svote novaca na nešto što je prolazno ili traje možda 2 do 3 sezone. Međutim fascinira me mentalni sklop osoba koji za garderobu, cipele ili torbe potroše zadnju kunu i ulaze u kartične minuse.
Ono što me posebno iznenađuje kada prošetam gradom, je način na koji pojedini roditelji oblače svoju djecu, naravno u pitanju su skuplje marke vodećih svjetskih proizvođača i zadnji modni trendovi te se pitam da li djeci rade medvjeđu uslugu ili liječe svoje komplekse i frustracije.
Da li je u pitanju određena doza oholosti ili mazohizma? Očito im fali minimum socijalne inteligencije... Uvjerena sam da šalju potpuno krivu poruku vlastitoj djeci te ih upućuju na pogrešan životni smjer, namećući im krive vrijednosti ili zapravo pokušavaju da dio vlastite nesigurnosti i kompleksa riješe upravo skupom garderobom.
Opće poznato u cijelom svijetu je da pravi bogataši, ugledni i sposobni poslovni ljudi, oni koji su sigurni u sebe i oni koji su se ostvarili kao osobe nemaju potrebu samo garderobom dokazati svoju moć i snagu, dapače, moj je dojam da je većina takvih ljudi vrlo skromno odjevena, naročito u dnevnim, opuštenim varijantama, dok je to kod nas glavni trenutak defilea.
Najbolji takav primjer je čovjek koji je svojom skromnošću, silnom radnom energijom, vizijom, velikim umom i dostignućima pokrenuo cijeli svijet u jednom novom tehnološkom pravcu a to je Steve Jobs. Svima je jasno pokazao da je jednostavan način odijevanja, crna dolčevita i traperice koji su bili njegov zaštitni znak, dovoljan da stvorimo jednu kompletnu sliku o tom velikom pa čak i povijesnom čovjeku.U kategoriju velikih umova i velikih ljudi možemo ubrojiti i Marka Zuckerberga i Stevena Spielberga koji su se iskazali kao pravi sposobni muškarci kojima garderoba nije potreana za iskazivanje moći.
Stvarna moć i snaga leži u nečemu drugom, puno većem i bitnijem od odjeće koja traje možda samo jednu sezonu.
Krajnje je vrijeme da svi zajedno krenemo utjecati na cjelokupnu svijest naših ljudi i da je počnemo mijenjati, u smislu prihvaćanja stvarnih životnih vrijednosti zasnovanih na kriteriju skromnosti te da se okrenemo pravim istinskim vrijednostima i da se time ističemo.
Autor: Vanja MamićDatum: 2.5.2012.Foto izvor: gawker.com
