Zašto pišem za Wall

Toliko sam se puta zapitala zašto većina čitatelja uživa čitajući tekstove o prevarama, razvodima, ljubavnim aferama začinjenih hrpom popratnih, iskonstruiranih neistina, poluistina i poluinformacija iako se u stvarnosti nalazi vrlo malo točnoga u većini takvih tekstova napisanih u bombastičnom stilu opremljenih pokojom "vrućom" fotografijom i uz vrlo pikantan naslov.

Nažalost mediji su ogledalo društva kako u svijetu tako i kod nas. Traže se događaji koji će  se prodat, urednici od novinara traže samo ono što publika želi pročitati. Imajući to u vidu, možemo opravdati takav način pisanja iako u većini slučajeva nije doista opravdan ili moralan. Stvarne posljedice takvog pisanja počesto su vrlo negativne za same aktere ali i njihove obitelji.

Što nas to toliko privlači u takvim tekstovima?

Pomalo se moramo se vratiti u povijest novinarskog senzacionalizma, u same početke "žutog" novinarstva koje je zapravo najprodavanije i najčitanije štivo. Nije nevažno spomenuti da je senzacionalističko ili žuto novinarstvo najprodavanije u području novinarske industrije u cijelom svijetu, daleko ispred političkih, ekonomskih, znanstvenih, kulturnih i socijalnih tema.

Često sam se pitala: „Zar nije ljepše čitati o uspjesima pojedinaca, uspjesima društva, obiteljskim uspjesima, o sreći i ljubavi ili inim pozitivnim stvarima koje bi kao imperativ bile nametnute javnosti i građanima u moralnom smislu? Poput kakve Kantove maksime u kojoj nam taj veliki filozof kroz pojam "kategorički imperativ" ukazuje na potrebu stvaranja i nametanja visokih moralnih kriterija, sugerira da moral bude glavni kriterij našega društva?“

Stoga sam se odlučila pisati za portal Wall čiji je strateški koncept zasnovan na pisanju o pozitivnim stvarima iz svakodnevnog života nas malih ljudi, dakle na portalu čiji će diskurs biti dijametralno suprotan uobičajenom novinarstvu koje vapi za senzacijama i "ekskluzivnim" informacijama. Jedan od razloga je i što sam sama postala temom pisanja medija. Moj je razvod postao „in“.

Na vlastitoj sam koži osjetila želju urednika i pojedinih novinara koji su u borbi za što veću nakladu, za što bolju vijest i za što veći profit spremni na pisanje brojnih laži i podvala, a načitala sam se i "diktiranih" tekstova koji su bili oplemenjeni "ekskluzivnim" komentarima i fotkama.

Iz svega sam izvukla određene zaključke i motivaciju da kao doktorica stomatologije i dizajnerica interijera pokažem kako se mogu pisati tekstovi zasnovani na istini i vjerodostojnosti, a ujedno interesantni čitalačkoj publici.


Slični članci: