Gdje je zapeo Goran Višnjić?

Privedite osumljičene by Dean Sinovčić

Crveni tepih
Goran Višnjić i supruga Ivana

Goran Višnjić u rujnu će ove godine proslaviti 40. rođendan što je vrijeme kada se može podvući crta, odnosno postaviti pitanje – zašto do sada nije napravio značajniju karijeru u Hollywoodu. Što je to značajnije? Pojednostavljeno rečeno, zašto se sada kreće između manje značajnih tv serija i manje značajnih filmova ako je prije 10 godina bio predestiniran za velike uloge?

Početak u Hollywodu bio je začuđujuće hrabar što pokazuje primjer iz 1997. godine kada je dobio ulogu u filmu „Playing by Heart“ u kojem je glumila sva sila poznatih glumaca na čelu s Angelinom Jolie i Seanom Conneryjem, a producirao ga je Harvey Weinstein, čovjek zahvaljujući čijim sposobnostima prošle godine „Kraljev govor“, a ove godine „Umjetnik“, dobio Oscara za najbolji film. Višnjić je, kako mi je svojedobno rekao Antun Vrdoljak, za taj film trebao dobiti 800 tisuća dolara što je za istočnoeuropskog glumca-početnika u Hollywoodu bio odličan honorar. Međutim, započeli su problemi s datumom početka snimanja, stalna odgađanja, i Višnjić je u jednom trenutku rekao „ja vas više ne mogu čekati jer igram Hamleta u Dubrovniku“ čime je ispustio i važnu ulogu i bitan honorar. Producenti u Hollywoodu zanijemili su od tako radikalne odluke šibenskog glumca, a kada je uskoro dobio ulogu u seriji „Hitna služba“ činilo se da će se njegova hrabrost isplatiti. Postao je prepoznatljivo lice u Americi, da bi 2001. godine glumio u filmu „Ljubav bez izlaza“ s Tildom Swinton, malom filmu koji je bio izuzetno hvaljen i nagrađivan, a sjećam se da sam te godine u Cannesu susreo Tildu Swinton i Gorana Višnjića na Croisseti. Tko bi tada rekao da će Tilda Swinton godinama kasnije osvojiti Oscara i biti jedna od najznačajnijih glumica, a Višnjić ostati upamćen samo po seriji „Hitna služba“.

Dapače, 2005. godine sam u Cannesu intervjuirao Tildu Swinton za film „Slomljeno cvijeće“ Jima Jarmuscha i pitao je kako je moguće da je ona u protekle četiri godine glumila u nizu odličnih filmova, a da sa Višnjićem to nije slučaj. Uvjeravala me je kako je Višnjić sjajan glumac koji će kad-tad postati zvijezda, samo mu treba jedan pravi film, jedna prava uloga. A upravo ta godina bila je ključna u karijeri Gorana Višnjića jer je tada propustio priliku karijere, a to je uloga u filmu „Kraljevstvo nebesko“ redatelja Ridleya Scotta s Orlandom Bloomom, Liamom Neesonom i Jeremyjem Ironsom u glavnim ulogama. Umjesto Bloomu, glavna uloga trebala je pripasti Goranu Višnjiću.

Kako mi je prije svjetske premijere pričao Branko Lustig, producent filma, 2004. godine birali su se glumci za taj film. Lustig je predlagao Radu Šerbedžiju u ulozi Tiberija, ali on nije imao šanse pored Jeremyja Ironsa. Međutim, predložio je Scottu i Višnjića za glavnu ulogu, ulogu Baliana de Ibelina. Tijekom eliminacije, u finalu su ostali Višnjić i Bloom a Lustig me je uvjeravao kako je Višnjić na probnim snimanjima izgledao bolje i impresivnije od Blooma, ali kada je trebalo donijeti odluku, Scott je rekao „uzmimam Blooma jer mi ne treba televizijski glumac“. Nije Scottu smetalo to što je Višnjić glumio u „Hitnoj službi“, već mu je smetalo što je u to vrijeme glumio u tv seriji „Spartak“. Kako mi je rekao Lustig, nikome nije bilo jasno zašto je nakon jedne tv serije Višnjić prihvatio ulogu u drugoj, ako je znao da je tada trebao u potpunosti prijeći na film i postati zvijezda. Koji tjedan kasnije, pred londonsku premijeru filma „Kraljevstvo nebesko“, sve ovo potvrdio mi je u intervjuu sam Ridley Scott, naravno na uvijeniji i manje direktan način.

Od tada nadalje Višnjić više nije dobio priliku da se dokaže kao velik glumac, osim ako ne računamo prošlogodišnje dvominutno pojavljivanje u filmu „Muškarci koji su mrzili žene“ redatelja Davida Finchera. Film „Elektra“ iz 2005. doživio je fijasko, prošlogodišnja serija „Pan Am“ bila je skupa, osrednja i ne zna se hoće li se nastaviti prikazivati, film „Početnici“ postao je poznat zbog ovogodišnjeg Oscara za sporednu ulogu Christophera Plummera, a najavljeni budući projekti ne obećavaju poboljšanje u njegovoj karijeri. Utjeha mu je pojavljivanje u drugom dijelu „Millenium“ trilogije Stiega Larssona koje mu neće donijeti veću minutažu no što je imao u prvom dijelu, u filmu „Muškarci koji mrze žene“. Ako ništa drugo, honorari u seriji „Hitna služba“ bili su toliki da bi svatko s lakoćom zaboravio na propuštene glumačke prilike. 


Slični članci: