Pretilim ženama prijeti veći rizik od gubitka sluha, no na smanjenje rizika može utjecati tjelesna aktivnost

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, 360 milijuna ljudi pati od umjerenog, težeg ili potpunog gubitka sluha, stanja koje se često smatra nezaobilaznom posljedicom starenja. Novo istraživanje iz bolnice Brigham and Women's Hospital objavljeno na stranicama časopisa The American Journal of Medicine pokazuje da su viši indeks tjelesne mase (body mass indeks – BMI) i veći obujam struka povezani s većim rizikom od gubitka sluha, dok su više razine tjelesne aktivnosti povezane s nižim rizikom. 

„Često smatramo da je gubitak sluha neizostavan dio procesa starenja, no ova saznanja pružaju dokaz da bi čimbenici rizika na koje je moguće utjecati, poput održavanja zdrave tjelesne težine i bavljenja tjelovježbom, mogli pomoći u prevenciji ili odgodi gubitka sluha“, izjavila je Sharon Curhan, vodeća autorica studije i istraživačica u bolnici Brigham and Women's Hospital.

Koristeći podatke prikupljene od 68.421 žene u studiji Nurses' Health Study II u razdoblju od 1989. do 2009. godine, istraživači su analizirali informacije o indeksu tjelesne mase, obujmu struka, tjelesnoj aktivnosti i gubitku sluha. Polazni i ažurirani podaci prikupljani su kroz ispunjavanje upitnika svake dvije godine. Istraživači su otkrili da su žene s indeksom tjelesne mase od 30 do 34 imale 17 posto veći relativan rizik od gubitka sluha, a one s indeksom tjelesne mase iznad 40 za 25 posto veći, u usporedbi s onima koje su imale indeks tjelesne mase niži od 25.

Kod žena s obujmom struka od 80 do 88 centimetara relativan rizik od gubitka sluha bio je 11 posto veći, a kod žena s obujmom iznad 88 centimetara bio je veći 27 posto, u usporedbi s onima kojima je obujam struka bio manji od 71 centimetar. Istraživači su uvidjeli i da je viša razina tjelesne aktivnosti povezana s nižim rizikom. U usporedbi sa ženama koje su bile najmanje tjelesno aktivne, žene koje su bile tjelesno najaktivnije imale su 17 posto manji rizik od gubitka sluha. Najčešći oblik tjelesne aktivnosti među ispitanicama bilo je hodanje i pokazalo se da je povezano s manjim rizikom – hodanje dva ili više sati tjedno bilo je povezano s 15 posto manjim rizikom od gubitka sluha, u usporedbi s hodanjem kraćim od jednog sata tjedno.


Slični članci: